Tog dana sam bila uzasno nervozna….nista nije islo kako treba…od ranog jutra kada me je covjek sasvim pristojnog izgleda zamolio za pare koje mu trebaju za hljeb…dana koji je bio suncan i lijep, ali se meni cinio kao najduzi na ovome svijetu, jer je posao bio ispcrpljujuci…a nepravda na poslu toliko velika da se nije mogla izmjeriti cak ni kilometrima….kobnog poziva gdje mi je receno da je pas moga tate dozivio nesrecu…nije lose ali i dalje nije dobro…upornog telefoniranja veterinarima kako bi intervenisali, jer ne mogu otici kuci tek tako sa posla…barem nesto je bilo uspjesno…intervencija uspjela, pas dobro..nesto je danas ipak proteklo uspjesno… i napokon se i dan koji me je gusio privodio kraju…pomislila sam: samo jos da se odvezem kuci uz glasnu muziku, da zaboravim na sve i da se opustim uz toplu kupku i casu crnog vina…
Muzika u autu je mozda za neciji ukus bila preglasna…ali za mene bas dovoljno glasna da razbije ruzne misli proteklog dana….vec je padao mrak i bilo je vjetrovito i hladno…ritam koji sam odjednom cula nije bio ritam od pjesme na radiju…nesto je cudno kuckalo…nakon sto sam stisala muziku, shvatila sam da cudni zvukovi ustvari dopiru iz mog auta…slag dolazi na kraju…iskoristila sam prvo prosirenje i parkirala auto…mozda to nije bio bas idealan potez koji sam napravila…vrhunac mog uspijeca oko auta je podignuti haubu, nasuti vodu za brisace i provjeriti ulje…od svega navedenog u ovom momentu mi nista nije znacilo…podigla sam haubu, pogledala unutrasnjost auta, shvatila da ne shvatam nista, pa sam se ponovo zaputila u auto…upalit cu ga, pojacati muziku, i nastaviti dalje u nadi da necu cuti ritam koji proizvodi samo auto…okret kljuca u bravi je bio bezuspjesan…dobro u svemu tome je bilo sto se ne cuje ritam kuckanja…ali nije se cuo ni rad motora….kao sto rekoh…slag na kraju…intervencija veterinara je bila puno laksa u odnosu na uzaludne pokusaje doprijeti do bilo kakvog mehanicara….ne javljaju se, ne rade, imaju puno posla, ne mogu doci na lice mjesta jer se nalazim u zabiti i i i …..divota….mrak je vec poceo da preovladava dan…a ja se nalazim sama na mjestu kroz koje mozda svaka 2 do 3 sata prodje neko auto…zasto sam se bas danas odlucila da idem zaobilaznim putem…trebalo je da cekam u guzvi….kasno saznanje…
Vjetar mi je fijukao oko glave….kosa se pretvorila u kustravi zbun pokusavajuci bezuspjesno da se vrati na svoje mjesto….cekajuci tako ni sama ne znam sta…mozda pomoc odozgo…pojavi se u daljini jarko svjetlo…spoznah farove i ponadah se da ce to biti, ne mozda automehanicar, ali barem neko ko se vise razumije u auta od mene…kako su se svjetla priblizavala, tako brzo su mi se misli gomilale, da li da stopam? Da masem? Da ga pustim da prodje, mozda sam stane?…i odlucim se za drugo…obzirom da je vec bila noc, mozda se nisam najbolje isticala…ali auto je samo proslo…mora da zensko vozi…okrenem se prema svome autu i odlucim da cu se vratiti unutra, provesti noc tamo…bice to jos jedno iskustvo…nazvala sam supruga, rekla mu sta se dogodilo, ali on je bio isuvise daleko da bi dosao…snaci cu se sama….cim sam sjela unutra, vidjela sam crvena svjetla koja idu prema meni…sad vec i haluciniram…svjetla su se priblizavala, pa sam shvatila da ustvari auto ide prema meni u rikverc….nije moguce da se sofer-zena od maloprije vraca…auto je stalo na prosirenje ispred mog auta, ali sam mrak i zabit u kojoj sam se nalazila poceli su negativno da uticu na mene….ko ce sada izaci iz tog auta?…
