Kraj njih je plesalo nekoliko cura ali nije bilo onih klasičnih fora da sad ovi navale na njih nego su samo plesali jedno kraj drugih bez primitivnih upada i barenja. Točno sam znao šta se događa s njima. Jasno je bilo da su uzeli extasy. Moja ruka u džepu je opipavala tableticu a tada sam se sjetio Damirovih riječi i odlučio ostat trijezan a tableticu sam dao Ines koja je odlučila da će ostati sa mnom na šanku.
Kad je i nju počelo pucati otišli smo sa šanka, najprije smo išli do mojih frendova i plesali sa njima a onda smo išli na drugi kraj gdje se bile njezine frendice. Nije dugo trebalo da se dva društva suprotnih spolova spoje. Ines je bila u euforiji i tokom plesa prilazili smo jedno drugom sve bliže sve dok se nismo počeli ljubiti i dirati se. Ubrzo smo izašli van i nakon nekoliko minuta na suvozačevom sjedalu mojeg Yuga, moj kurac je prodirao u njezinu pičkicu.
Vratili smo se na Krk. Oni više nisu bili isti. Prošli su mjeseci a oni su samo prepričavali događaje iz te večeri. Isto kao što sam ja pričao u događaju iz Njemačke.
S vremenom se počelo partijati i na Kvarneru, otvarali su se klubovi, organizirali su se partiji ali to više nije bilo to. Tamo se počelo skupljati sve više ostalih likova nego istinskih ljubitelja elektronske glazbe. Najprije su priliku nanjušili dileri koji su uz pomoć svojih nabildanih pasa prodavali jeftino smeće od droge a onda su došli i narkomani. Da ne pričam tek koliko policajaca u civilu se motalo onuda, što poštenih što korumpiranih.
Na kraju su počeli dolaziti svakakvi likovi koji nemaju pojma o ovoj kulturi nego su čuli da tu ima puno dobrih cura koje se lako pojebu zbog utjecaja droge. Ali to je bilo potpuno krivo razmišljanje jer znam iz iskustva da je lakše pojebati pijanu klinku na Zečićevu koncertu nego urbanu curu na partiju.
Tako da smo sve rjeđe odlazili na takva mjesta. Kretali smo se po normalnim mjestima i tek 2-3 puta godišnje odlučili bi se za takav party i to samo ako bilo nešto zaista ekskluzivno kao na primjer gostovanje nekog vrhunskog svjetskog DJ-a.
Bilo je ljeto. Točno ono vrijeme predvečer između kupanja i izlaska. Ono vrijeme kad se želiš odmoriti, večerati, srediti za izlazak, obaviti puno stvari u kratko vrijeme. I onda uvijek nešto nešto iskrsne. Tako je bilo i sad.
Jedan po jedan prijatelj su počeli dolaziti. Kikija sam doduše očekivao jer on živi u Rijeci i kad dođe tu uvijek navrati a ostala dvojica su već bila spremna za van i došli su me požuriti da se spremim. Sjedili smo u dnevnom boravku, mama nam je donijela pive i povremeno bi se uključila u naš razgovor.
Za vikend je u Puli bio house party a mi nismo partijali još od prošlog ljeta. Bili smo dvojnog mišljenja da li da idemo ili ne.
Mama je načula razgovor i rekla: -”Joj i ja bi išla sa vama, baš me zanima kako je na tim partijima.”
Pomislio sam: -”Kako da ne, samo nam ona fali.”
Međutim mojem prijatelju Zvonetu jezik radi brže od mozga.
Zvone: -”Pa idite sa nama, taman nas je 5.”
Pokušao sam odgovoriti ih te sulude ideje. Gledajući prijatelje skrivećki i dajući i migove u znak negodovanja, rekao sam:
