Moji prijatelji me ovako opisuju: društvena, otvorena, karizmatična, neustrašiva. U svojih 25 godina uspjela sam ono što mnogi moji vršnjaci nisu, izgraditi karijeru i stabilnu dugu vezu (šest godina). Moj partner, koji ima 28 godina je potpuno drugačiji od mene - miran, staložen tip, koji o svemu razmisli i drži konce u rukama koje ja ne držim. On je strpljenje i tolerancija. Rekao bi čovjek da se baš lijepo nadopunjujemo, no baš i nije tako. Ja bih seks svako malo, svagdje i na svakakve načine... željela bih da on vodi. No, to ne dobivam. Nezadovoljna sam njegovom indolentnošću i nepokretnošću, osjećam se kao da imam neki kontejner bez kotača koji se zaustavi na mjestu kada ga prestanem gurati. Uvijek sam u svemu glavna. Tražim li previše kada želim nekoga tko bi bio malo sličniji meni? Da, kukavica sam napraviti prvi korak jer mi paše da doma obavi dobar dio posla. Volim to što se mogu na njega donekle osloniti (ne i da nešto napravi na svoju ruku). Stalo mi je do njega, volim ga i navikla sam se na njega. No, kolebam se: krenuti dalje u nove pustolovine ili čuvati sreću koju imam, nadajući se da neće postati još gore ili da ću se jednom smiriti.

Tražite li previše? Samo ako vjerujete da vaš partner može biti sve što trenutačno želite. Možda bi on i mogao biti poduzetniji, ali s nekom drugom. Dinamika je moći u vašoj vezi, sudeći prema vašem opisu, takva da ste vi gospodarica, a on batler. Taj se "odnos snaga" zrcali i u vašem seksualnom životu. To, naravno, nije kritika, nego samo konstatacija. Takav je, čini se, spoj vaših dviju osobnosti. Mnogima je poznata dilema koju navodite na kraju pisma. Možemo li se nadati da ćemo jednom imati sve što želimo - u jednoj osobi?

Obično kažu da je to iluzija, za što postoji i prilično empirijskih dokaza. Možda, za početak, možete pokušati dokučiti zašto vam je toliko potrebna njegova seksualna inicijativa? Kao potvrda da ste doista poželjni i uspješni (i) u seksu? Ili je to samo refleks onoga što vam nedostaje i u drugim dimenzijama veze? U prvom bi slučaju možda bilo bolje ostati tu gdje jeste (jer je voljeti i moći se osloniti na nekoga sve samo ne mala stvar), a u drugom krenuti dalje.