Došao je kod Ivana namjeno dok je još Ivan bio na poslu, samo da bi pokušao najprije uvjeriti njegovu ženu Jasenku. Jasenka je još od prve ponude bila svjesna kakva je to prilika ali ona je samo Ivanu rekla svoje mišljenje bez ikakvog pokušaja utjecaja. Ipak na ponudu od dvostruko većoj plaći od prvotno ponuđene nije mogla ostat ravnodušna a tada je Ernest još nabrajao razne pogodnosti kao što su službeni auto, fleksibilno radno vrijeme, dugački godišnji odmori, plaćeni wellness centri i toplice…
Jasenka je obećala da će razgovarati sa Ivanom i objasnila mu da je bolje da mu on ništa ne priča jer je on takav da ono što mu je unaprijed u glavi nikakve riječi neće moći promijeniti. Trebalo je puna tri tjedna da Jasenka nagovori Ivana da nazove Ernesta. Dugo su pregovarali, danima. Svakog dana Ivan je imao neko novo pitanje za Ernesta i napokon su sjeli za stol i potpisali ugovor. Iako je to skrivao, Ivan je bio u strahu od novog posla. Imao je pomanjkanje samopouzdanja ali prijateljsko okruženje u firmi u kojoj su ljudski odnosi na prvom mjestu, uvelike su pomogli da se Ivan čim prije aklimatizira.
Vlasnici su ustrajali na tome da se zaposlenici druže i van radnog vremena tako da se često nakon posla odlazilo na piće a vikend izleti ili team buildingzi bili su na mjesečnoj bazi. Nije da je firma baš plivala u lovi ali Ernest je smatrao da je takav pristup učinkovit te da su radnici puno produktivniji. I bio je u pravu. Iako bi teško bilo za objasniti isplativost putovanja u Južnu Ameriku za 15 osoba, samo od troška za avionske karte glava bi zaboljela.
Ivan nije bio jedini koji se je u baru totalno otkačio. Maligani su proradili i kod ostalih a jedino je konce u rukama držala Jelena. Ne samo tu u baru nego općenito u firmi Jelena je bila ona koja se o svemu brinula i sve organizirala. Iako je bila tajnica, bila je mnogo više od toga. Mnogi bi stekli krivi dojam o njoj zbog njenog izgleda. Izgleda, ali i stila oblačenja. Mnogi će reći da je više sličila na tajnice iz porno filmova nego na jednu uzornu i inteligentnu radnicu.
Međutim takvo mišljenje mogu imati samo oni koji je ne poznaju. Jelena je znala sve o poslu a odanost radu i strahovite organizacijske sposobnosti učinili su je nezamjenjivom. Treba napomenuti podatak da čim je saznala za ovo putovanje u Peru, odmah je upisala brzi tečaj španjolskog tako da se svaka komunikacija odvijala preko nje.
Uspjela je isposlovati da se pušta naša muzika jer su gotovo polovica gostiju bili zaposlenici Erdam firme. Iako nitko od njih inače ne sluša domaću pop glazbu, činjenica da su na drugom kraju svijeta i da čuju domaće pjesme dodatno ih je podigla. Svi su počeli plesati a domaći su im se pridružili. Nastala je prava fešta i opće oblokavanje.
Lokalni”distributeri” uhvatili su se posla tako da se u zraku osjetio miris marihuane a bilo je naravno i koke u svim agregatnim stanjima kao nekih stvari za koje nitko nije nikad čuo. Kao da su se domaći i balkanci trudili dokazati tko je jači partijaner. Ipak je domaći teren presudio jer su gosti polako malaksali i nekoliko ih je krenulo prema hotelu. Na nogama je bio još jedino Ivan koji je neumorno pio i plesao te je ostao zadnji od ekipe.
