Ljetna topla večer jedna od onih kada vam nije ni do čega kada od vrućine jedva dišete.
Ja ležim izvaljen na trosjedu samo u gaćicama ispod otvorenog prozora gdje ima malo vjetrića tek toliko da se jedva osjeti.
Moja žena Vesna je gledala neku seriju na TV-u kada se završila reče mi
-Marko hajde da izađemo do parka da prošetamo pored jezera toplo je a tamo je sigurno malo prijatnije.
Ja onako težak sam sebi kažem -Ma daj Vesna ostavi me nije mi sad do šetnje već je deset sati .
Pa vidiš koja pasija vrućina teško mi i disat.
Ona mi odbrusi ljutito -Nikada nećeš da učiniš nešto za mene ako nećeš ti ja ovu sparinu u stanu ne mogu više trpjeti odoh sama.
Zapostavljaš me u svemu kad smo kao ljudi izašli nekuda zajedno zadnji put ,sve što činiš je izležavanje.
Kada sam zadnji put osjetila da ti je stalo do mene sjeti se ako možeš.
Onako u laganoj ljetnoj haljini samo je obukla japanke na noge i izašla.
U ljutnji torbicu bez koje ne izlazi niti mobitel nije ponijela.
Mislio sam sići će dolje pred zgradu napraviti krug i evo je natrag.
Kako je nije bilo već sat vremena zabrinuo sam se al pomislih sačekat ću još desetak minuta ako je nema idem u pravcu parka da je tražim.
Tko zna šta može ženi samoj da se desi ovako kasno u gradskom parku koji je jako veliki i ima dosta mjesta gdje je sve mračno i skriveno.
Mada opet mislim nema torbicu koja bi nekom lopovu bila privlačna odnijela je samo ključ sa sobom koji je nosila oko vrata kao ogrlicu na privjesku za ključeve.
Da bi je netko napao, nekakav manijak,
pa zašto bi nju ženu koja je prigurala poodavno četrdesetu doduše za svoje godine solidno se drži ali da bi privlačila manijake na sebe ništa od toga.
Tako u razmišljanu prođe skoro još pola sata nje nema nazad .
Nema druge moram izać da je potražim kog boga traži toliko dugo vani prva pomisao nešto mora da se desilo.
Krenuo sam putem koji smo koristili kada sam se ja smilovao po nekada prošetati sa njom.
Nadao sam se da ću je možda sresti kao se vraća u stan.
Na žalost nisam je sreo došao sam do jezera koje se nalazi u centru parka i krenuo u obilazak kako sam po nekad sa njom znao možda sjedi negdje na klupi, razočarana u mene. Istina zapostavio sam je u zadnje vrijeme u svemu se ulijenio , naših 25 godina braka učinilo svoje živimo ne jedno sa drugim već samo jedno pored drugog.
Ne sjećam se ni kad nam se zadnji put postelja tresla tako razmišljajući počeo sam kriviti sebe za mnogo toga najviše što sam nju zapostavio, nije to zaslužila bila je supruga kakvu se samo može poželjeti.
Nekako mi srce brže zalupalo od nekog straha samo da joj se nešto nije desilo.
Došao sam na drugu stranu jezera i sjeo na jednu klupu koja je tu za prolaznike.
Blizu pola noći još uvjek jako toplo po neki prolaznik koji ne može da spava prođe stazom pored jezera traži malo osveženja.
Sam sjedim razmišljam šta kuda kad odjednom čujem poznat glas čini mi se od moje Vesne.
Iza mojih leđa gdje nema osvjetljenja čini mi se da nju čujem razgovara sa nekim.
Na sreću vodio se kako mi se činilo normalan razgovor znači nije joj se ništa desilo sigurno naletila na neku susjedu koja isto kao i ona nije mogla spavati pa traži osveženje.
