Setajici se po vikend naselji, bas su ga lepo sredili, kao park je, ima klupe, pored reke je, sretao sam jednu bucmastu gospu. Javljali smo se, pricali i na kraju i upoznali. Jovanka se zvala, starost sam procenio na do 45 godina. Imala je lepuskato okruglo lice sa punackim usnama, kao sto rekoh pomalo bucmasta, grudi su joj bile potaman, malo vece, imala je lepu bucmastu guzu, izrazene kukove a i stomacic kako joj pristaje, okruglas ne velik, i oblikovane opet da kazem malo bucmaste noge. Oblacila se lepo, pomalo utegnuto da bi se njene obline naglasile ali ne preterano. Setala se ili sama, najcesce ili u drustvu raznih komsinica koje sam poznavao od ranije.
Recju bila je zgodnjikava, tako bucmasta, uz to uvek je izgledala veselo i i bas smo se u vise navrata lepo ispricali. Saznao sam da joj je muz invalid, bez jedne noge, da se tesko krece i da voli da ide na pecanje. Ode prepodne i ne dolazi do mraka. Ponekad nesto i upeca.
U prici sam joj rekao kako je pecanje izgovor da budu sami i da nisu sa zenom. Nasmejala se tome.
Ima nesto u vasoj toj dijagnozi, rece, znate mi cak i nespavamo zajedno, svako u svojoj sobi i to on zatvara vrata, kao smeta mu ako ja kojim slucajem zahrcem ili tako to. Da budem iskrena pomalo je i namcor, ne voli da se druzi, mislim da je to sve posledica te njegove nesrece, rece uz nekako tuzan osmeh.
I tako ja onda setam, trazim drustvo kad ga nema ceo dan. Moram sa nekim da budem, zavrsi ona svoji tuznu ispovest i na kraju se opet nasmesi.
Gledao sam je, bilo mi je zao. Kako smo sedeli na klupi, polozih ruku na njenu saku, na njenoj nozi i blago je stisnuh.
Ne trazim sazaljene, rece.
Nije to sazaljenje to je neznost koju zelim da vam pruzim.
Kakvu neznost da mi pruzite, upita ne.
Da budem iskren, vec neko vreme se trudim da budem sto vise sa vama, ali bez zelje da vas povredim na bilo koji nacin. Vi ste jedna jedra zenska, zgodna na svoj nacin, lepuskasta, po priprodi vesele priprode i sigurno vam treba nesto vise od razgovora, da budem bezobrazan, mozda vam treba malo ljubavi, odvalih ja.
Ju sta to rekoste, da li mi nesto predlazete, iznenadi se ona, pocrvenela je kao bulka i nekako stidljivo spustila pogled.
Nemojte pogresno da me razumete, ne zelim da vas vredjam, ali moram da vam kazem da mi se dopadate i da zelim da se vise druzim sa vama.
Pogledala me je u oci i tako nekako zajapurena i zbunjena kao neka siparica, bas sam je iznenadio.
Neznam sta da vam kazem, do sada ste se pokazali kao posten i lepo vaspitan covek. Nisam ocekivala ovako nesto, jer nisam ni razmisljala do sada u tom pravcu, vise bih volela da ostanemo drugari kao i do sad.
Nema problema, zaboravimo ovaj razgovor, nastavimo kao da nista nije bilo.
Ubrzo smo se rastali za taj dan.
Nekoliko sledecih dana sretali smo se, lepo bi se javila, obavezno pocrvenela i nastavila dalje svojim putem, kao da me je pomalo izbegavala.
Jedno predvece znao sam da ce naici i znajuci da joj je rodjendan, kupio sam joj tri ruze i cekao je. Kad je naisla stao sam pred nju.
Srecan ti rodjendan, reko i pruzim joj ruze.