Radim kao tajnica glavnog direktora u jednoj većoj firmi. Moj odnos sa direktorom bio je strogo poslovan do ljeta kada sam upoznala Z.-a čovjeka koji me je u potpusnosti promijenio.
Moj je direktor čovjek u kasnim 40-tim, izvrsno građen, vrlo šarmantan, te predivnih manira. Zove se Bogdan, a kod njega radim nešto više od šest godina.
Uvijek sam nastojala biti ažurna u svom poslu, te kao svaka prava tajnica biti mu na raspolaganju, no uvijek se točno znalo gdje je granica koju smije prijeći.
Tako sam, do tog ljeta, izbjegavala odlaske na poslovne večere sa poslovnim partnerima ili službene puteve. Njegove pokušaje nabacivanja, a koji su bili vrlo očiti, hladno sam odbijala dajući mu do znanja da nemam apsolutno nikakve ambicije s njim.
Bila sam baš onako strogo poslovno zakopčana tajnica, te sam ga uvijek držala na zadanoj distanci.
Kako je Z. onog ljeta uspio razbiti sve moje predrasude i barijere u mojoj glavi odlučila sam se i na tom planu promijeniti.
Već prvog radnog dana nakon dopusta odlučila sam se za posao obući potpuno drugačije nego do tada, pa svom direktoru pokazati malo zornije neke od svojih atributa.
Kako je ljeto još uvijek bilo u punom zamahu, a zagrebački asfalt je doslovno gorio, svoju sam odjeću prilagodila upravo tom vremenu, te svojim potpuno izmijenjenim stavovima.
Vrlo lagana svijetla lanena bluzica, onako lijepo dekoltirana i suknja sa onako iznad koljena, bez grudnjaka i lagane gotovo prozirne gaćice činilo mi se kao prikladna kombinacija.
Na poslu sam bila već nešto prije 8, rasproredila poštu, skuhala kavu, te pripremila novine za direktora.
Kao i svakog jutra bio je točan, onako s vrata me pozdravio, te više onako reda radi rekao: „Dobro jutro Sanjo, nadam se da ste se odmorili na dopustu.“
Kada se raspremio uzela sam već pripremljenu kavu, novine i poštu te mu odnijela u njegovu kancelariju.
Već je bio zadubljen u neke papire na stolu, te je ne dižući pogled zahvalio. Nagnula sam se preko stola kako bih stavila kavu ispred njega. Konačno je pogao pogled i jednostavno bilo je nemoguće za neprimjetiti njegovo iznenađenje prizorom koji se mu je upravo bljesnuo pred očima. Onako nagnuta, a bluzica dekoltirana, preplanula od sunca, a moje cice potpuno slobodne i razotkrivene.
Uspio je jedva nekako promucati „Hvala vam puno Sanjo.“
Ispravila sam se i nasmiješila mu se – „Nema na čemu direktore.“
Netremice me gledao ne vejrujući da je pred njim ona ista žena od prije nekoliko tjedana i očito mu se prizor jako sviđao.
– „Pa Sanjo vi naprosto blistate“-rekao je.
– „Hvala vam direktore, nadam se da vam ne smeta što sam malo promijenila poslovnu garderobu.“ – sa smiješkom sam odgovorila.
– „Ma ne, dapače, oduševljen sam onime što vidim.“ Zahvalila sam mu na komplimentu i vratila se u svoju sobu za stol.
Nakon što sam poriješavala sve dopise na koje je trebalo odgovoriti, te isprintala tablice, otišla sam ponovno u njegov ured sa potpisnom mapom.
Stavila sam mapu pred njega i čekala da potpiše dokumente koje sam mu donijela.
Dok je potpisivao pričao mi je što se sve događalo dok me nije bilo i da smo pred potpisivanjem ugovora sa jednim njemačkim poduzećem, te da se nada da će idući tjedan do Berlina na potpis ugovora sa novim poslovnim partnerima.
