Živio sam u mirnoj ulici gdje su većinom živjeli ljudi starije životne dobi. To nije bila ulica u kojoj sam odrastao, već gdje sam došao živjet poslije vjenčanja. Sa svima sam bio dobar i šalio se. Nekad na njihov, a nekad na svoj račun.
Pošto sam dosta mlađi od svih njih pomagao sam im koliko sam mogao. Nije mi bio problem pokosit im ispred kuće, pomoći uvesti drva za zimu i ko zna šta još ne.
Kada je Hrvatska uvela digitalni signal, većina njih me zvala da im to namjestim da mogu gledat tv.
Preko puta je živjela jedna žena koja je većinu svog života provela u Njemačkoj. To joj je bila mamina kuća, a pošto je mama umrla, ona je došla živjeti u nju.
Za nju su govorili da je mogla popit više nego većina muškaraca i da je mnoge muške spremila pod stol kada su pili sa njom.
U Njemačkoj je živjela sa jednim čovjekom iz istog mjesta kao što je i ona sama. Kada su nastavili život preko puta mene, tu je nešto puklo. On se spakirao i otišao a nju ostavio samu. Žena se nije kužila u današnju tehnologiju pa je jedan dan pozvonila i pitala me
„susjed dali bi mi htio namjestit televizor. Ništa ne mogu gledat“.
Rekao sam joj da ću doći čim riješim nešto svoje. Kad sam završio, otišao sam preko puta i vidio da joj je televizor zastario i da bez pretvarača signala više neće moći gledati ga. To sam joj i rekao.
Tada me je ona zamolila da kupim šta treba i da joj ga osposobim za gledanje.
Otišao sam u trgovinu i kupio taj pretvarač, te joj ga donio i spojio. Našao sam sve kanale i memorirao ih. U znak zahvale počastila me sa čašom vina. Popivši to otišao sam kući.
Nedugo zatim opet je došla i rekla da joj tv. nešto ne štima. Opet sam otišao do nje i skužio da mijenja kanale na tv-u pogrešnim daljinskim. Objasnio sam joj kako treba, a ona mi je opet natočila čašu vina.
Pričali smo a ona mi se počela „ispovijedat“ kako joj je muž radio a ona bila kod kuće, te kako sad od toga nema nikakve koristi. Da on sad ima mirovinu a ona ništa, i da ovisi od njegovih 200 eura koje joj on sudskim putem mora davat. Sad kada plati režije i ostalo, njoj ne ostane ništa od tog novca.
Slušao sam ju i ubrzano pio to vino što mi je natočila u čašu. Popivši to, zahvalio sam joj se i otišao.
Došavši kući rekao sam ženi gdje sam bio. Na to mi je ona rekla „da ona može popit kao rijetko koja žena i da je zaradila sve bunde i ostalo na pički. Znala je pičku dobro unovčit“.
Te njene riječi su u meni rasplamsale maštu i ideju.
Sutradan prije podne opet je pozvonila i zatražila moju pomoć. Izgledala mi je malo pripita, ali ipak sam opet sam otišao do nje a ona rekla „ne znam šta se dešava sa tim tv-om. Brisala sam prašinu i on je prestao radit“.
Otišao sam do pretvarača i skužio da skart ne stoji dobro. Rekao sam joj da moram nešto doma i da ću se za brzo vratit. Iz svog fonda sam uzeo dvije novčanice od po 50eura i nekoliko od 10 i 20, te dvije baterije.
Vratio sam se k njoj i zamijenio baterije. Malo sam pomakao skart, i tv je proradio. Riješivši problem, ona nam je natočila svakome po čašu vina. I opet sam slušao njeno kukanje kako nema novca i da će umrijet od gladi.
