Nastavak moje priče “Kako sam se preobrazio i postao on o što sam danas II
Slične zvukove čuo sam još sigurno tri do četri puta, bilo je jednom i kad sam bio siguran da su sve tri u sobi, ali niti tada, ni u drugim situacijama nije bilo prilike da se išta vidi tako da i kad bi virio iznad vrata, bilo je mračno u sobi i ne bi se ništa vidjelo. Mogao sam samo zamišljati na osnovu onoga šta čujem i čije glasove čujem jače šta se događa, vjerujte mi bilo je jako napaljujuće i dalo bi mi dosta materjala za maštu i masturbaciju.
Jedino konkretno šta sam vidio u tom periodu učinilo mi se da je jedne prilike Mićo teti Mariji ispod suknje ugurao ruku između nogu, ona se naravno nije bunila čak što više mislim da joj je godilo i tako je dugo držao ruku u njenom međunožju dok je sa njima u prostoriji bio jedan njegov kolega, a mama i Ivanka nešto su radile u kuhinji, ja sam bio u prolazu za toalet iz svoje sobe.
Nekoliko tjedana nakon toga njih tri su se dogovorile da te subote odu rano u jutro za Trst, mama nije radila vikende, a tete su bile slobodne do kasno popodne.
Uglavnom da skratim bio sam sam i po starom običaju otvorio mamin i tetin ormar. Obukao sam mamine crne mrežaste čarape, meni najdraže one iste gaćice koje je nosila one večeri kada ju je Mićo zakucavao na krevetu (opisano u I dijelu moje priče), crveni kratki čikasti kombine i crne štikle. Našminkao sam se najbolje šta sam mogao bila sam prezadovoljna, napudrao nosi i lice, nalakirao nokte, stavio maskaru, imao sam dužu kosu pa sam ju zavezala u konjski rep i uživala u tome kako sam se fino spičkala gledajući se u ogledalu u hodnku u istom ogledalu u kojem su se one gledale nebrojeno puta prije svakog izlaska i popravljale svoje grudnjake i minice.
Na jednu bitnu stvar sam zaboravio. Zaboravio sam provjeriti jesu li cure zaključale ulazna vrata ili su istrčale kao i obično kad bi neko ostao u kući kao ja sada i ostavile otključano.
Uopće nisam čuo kada su se ulazna vrata otvorila. Trgnuo sam se tek kada sam čuo Mićin glas „vidi ti male – ko bi reko da si tako dobra pičkica“? Na vratima je stajao Mićo. Sekundu ili dvije gledali smo jedan drugoga ja totalno zbunjen, a on se onako samo cereka i klima glavom. Tek tada sam postao svjestan situacije i došlo mi je da propadnem u zemlju. Jednostavno nisam mogao izustiti ni riječi ovog puta nisam imao ni kamo pobjeći da sam mogao zavukao bi se u mišju rupu samo da se sklonim. Mjerio me je pogledom od glave do pete. Rekao je onako sa smješkom kao da uživa u onom šta vidi da uopće ne izgledam loše, imaš lijepe tanke i duge noge, dobra guza, baš izgledaš sexi, dobra si pičkica nema šta. Ovo mi je bilo gore nego kad me vidio da gledam njega i mamu. Počeo sam plakati. Prišao mi je i zagrlio me smirujući me govorio mi je – ne plači nema razloga da tako slatka mala pikica plače. Zamolio sam ga u suzama da ništa ne govori mami.
Nije ništa rekao samo me gladio po kosi, usput me pitajući, a gdje su one nestale? Rekao sam mu plačući kako su se dogovorile da idu u Trst, Marija je htjela nešto od odjeće i rublja šta je vidjela da mama ima i sad im je odgovaralo da odu pa su se na brzinu spremile i otišle. Počeo sam svlačiti crveni čipkasti mamin kombine još uvijek posramljen i ljut na sebe jer sam zaboravio provjeriti vrata. Mićo me čvrsto primio za ruku govoreći mi neka se ni slučajno ne skidam. Začuđeno sam ga pogledao? Rekao je kako neće reći mami ali i ja trebam učiniti nešto za njega. Još uvijek sam ga zbunjeno promatrao ne shvačajući što točno misli.