Valentin je nervozno hodao čekaonicom očekujući bilo kakvu informaciju o stanju njegove majke. Hodao je do recepcije i obraćao se dežurnoj medicinskoj sestri, „Zašto mi ništa ne govore? Barem da mi kažu da je živa.”
Za Valentina sekunde su trajale kao minute, a minute kao sati. Dvoumio se da li da javi ocu Eliu što se dogodilo. Ipak, njihovi odnosi bili su isključivo službeni a Valentin je osjećao da je Elio krivac za ovo. Nije mu javio. Poslao je poruku sestri Tini. To je bilo dovoljno.
Ponovno je prišao dežurnoj medicinskoj sestri na recepciji i opet upitao isto, „Rekli ste da je Doktor Kandar u smjeni, jel tako?”
Taj podatak mu je puno značio jer je doktor Kandar bio njegov prijatelj iz školskih dana. I dok je besciljno hodao čekaonicom između plastičnih stolica i praznog pogleda na zidove na kojima su bili razni plakati puni informacija koje mu u ovom trenutku baš ništa nisu značile, otvorila su se vrata. Čovjek u bijelom mantilu kročio je u čekaonicu, a Valentin koji je nestrpljivo čekao ovaj trenutak postao je uplašen i miran. Osjećao je kao da mu je lake živjeti u neizvjesnosti nego se suočiti sa stvarnosti i eventualno čuti loše vijesti.
Ipak je prvi progovorio dok su još doktorovi koraci proizvodili zvuk pri dodiru njegovih drvenih klompi i poda. „Da li je živa, da li se je izvukla?” Upitao je plašljivo.
„To je Sofija, naravno da se je izvukla” odgovorio je doktor Kandar a na Valentinovom licu bilo je lako prepoznati olakšanje.
„Dođi, razgovarat ćemo u uredu.” Rekao je doktor i obojica su ušli u prostoriju.
Doktor je sjeo za svoj stol,a Valentin nasuprot njega.
„Radilo se o minutama, da ne kažem o sekundama. Ispumpali smo još želudac i uspjeli je reanimirati dok je još manja količina lijekova ušla u krvotok. Splet okolnosti ovog puta je bio sretan.”
„Znači ona je sad… normalna… mislim…” Valentin je i dalje u svojevrsnom šoku tako da je teško uspijevao izreći što je mislio.
„Ako se tako može reći, Sofija kad se probudi trebat će samo odmora, osjećat će se pospano ali fizički će sve biti u redu. Međutim, jasno je što se ovdje dogodilo.” Doktor je pogledao Valentina u oči i nastavio, „Očito je da se radi o pokušaju samoubojstva a to je teško psihičko stanje…”
Valentin ga je prekinuo, „Kad je mogu vidjeti, moram znati što je bio razlog…”
„Možeš je vidjeti kad god želiš, ali moraš znati da Sofija mora biti hospitalizirana, naravno na odgovarajućem odjelu.” Rekao je doktor smireno.
„Čekaj, želiš li reći da moja mama mora ostati na psihijatriji, u ludnici? Pa nije ona luda!” Valentin je reagirao.
„Naravno da nije luda, ali takav je protokol. Pacijent koji je pokušao samoubojstvo jednostavno mora biti hospitaliziran dok mu se stanje ne popravi. Takva su pravila.” Doktor je pokušao objasniti.
„Ma, ja razumijem, ali šta misliš da će onaj kreten od mojeg oca dopustiti da se zna da mu je žena u ludnici? Pa on je jači od zakona, i ti to dobro znaš. Uostalom on i jeste krivac za ovo što se mami dogodilo.”
Doktor Kandar je uzdahnuo. „Pretpostavljam da on još ne zna što se dogodilo.”
„Znaš da ja baš i ne kontaktiram s njim. A znam da postoji kodeks gdje bolnica ne smije odavati informacije o pacijentu. Također, ravnatelj bolnice je njegov je u njegovoj stranci. Siguran sam da će nešto pokušati…” Valentin je odmah zbrojio dva i dva. Ali tada je stao i zamislio se a onda nastavio. „Ma čekaj, upravo suprotno. Neće oni pokušati zataškati da se pokušala ubiti nego će ju prikazati potpuno ludom i zatvoriti u neku ludnicu…”
„Ma ne, nije baš to tako lako izvedivo, ne vjerujem da bi ravnatelj…” Doktor je pokušao smiriti Valentina.
„Čovječe, oni su u stanju svašta napraviti.” Zaključio je Valentin.
Ovog puta doktor se zamislio. Nakon nekoliko trenutaka je progovorio. „Ujutro nakon vizite je doktorski kolegij. Tada će se ustanoviti točna dijagnoza i napraviti plan liječenja. Tvoja mama po svim propisima mora neko vrijeme ostati hospitalizirana. Kad je se otpusti s intenzivne njege biti će proslijeđena na odjel psihijatrije, ili u glavni grad ili u Labor. Tada više mi nismo nadležni. Ali mogu ti dati savjet.”
„Slušam” Valentin se pripremio da pozorno čuje što doktor ima za reći.
„Na otoku Levantesu ima jedna privatna klinika. Zaista dobra ali skupa privatna klinika. Tamo dolaze na liječenje ovisnici i svi ljudi iz bogate klase koji imaju psihički problem. Tamo ima više poznatih osoba nego što ih vidiš u medijima. Ti su utjecajan i imaš poznanstva pa vjerujem da bi mogao dobiti mjesto. To nije klasično lječilište. Više je kao hotel za bogatu klijentelu samo što u gostima skrbe najbolji doktori u državi.”
„Znam, znam, klinika Novi Život. Postoji već nekoliko godina.” Prisjetio se Valentin.
„To zaista nije klasična ustanova gdje pacijente šopaju tabletama ili im pak ispiru mozak raznim religijskim glupostima… Tako da čim prije ih kontaktiraš i onda bi tvoja mama bila odavde otpuštena i odmah transferirana tamo.” Doktor je objasnio
„Da, odmah ujutro ću zvati. Nego, kad Elio dođe, ti ćeš razgovarati s njim?” Upitao je Valentin.
„Da, ako dođe u mojoj smjeni. Čuj, članovima obitelji moramo dati informacije. I to samo članovima obitelji. Ali i sam znaš da u ovom malom gradi svi sve znaju. Jednostavno ne moguće je skrivati informacije. Sve procuri, tako da se ne iznenadiš ako već danas budu kružile priče…” Doktor je bio iskren.
Trenutak kasnije Valentin je sjedio uz krevet na kojemu je Sofija ležala. Iako je bilo kasno u noć razmjenjivao je poruke sa nekim ljudima koji bi mogli imati poznanstvo u klinici Novi Život. Vrata od sobe otvorila su se. Najprije je ušla medicinska sestra, a zatim Valentinov otac i sestra.
Na Eliov upit „Što se dogodilo, zašto me nisi zvao?” Valentin nije reagirao, Ustao je sa stolice i bez riječi, nit ne pogledavši Elia krenuo prema vratima. Usput, nježno je dodirnuo sestrinu ruku i tiho rekao „Bit će sve u redu.”
Tina je zbunjeno gledala malo u mamu, malo u Valentina, pa onda u tatu. Vjerojatno nije ni shvaćala koja je njezina uloga u svemu ovome. Stajala je pokraj svoje majke. Odjevena isto onako, droljasto sa topićem koji jasno ocrtava njezine sise a kratka suknja više otkriva nego skriva bedra po kojima je tek koji sat prije curila sperma niti više niti manje nego vlastitog oca, upravo ovog čovjeka koji stoji tu kraj nje. Očito je bilo da Tina nema ni malo grižnje savjesti stajati pored svoje jedva preživjele majke a tek malo prije jebao ju je vlastiti otac. Da li je Tina zaista toliko glupa droljica pa niti ne shvaća cjelokupnu situaciju ili je toliko prepredena da ovo sve radi svjesno i proračunato?
Elio nije proveo kraj Sofije niti dvije minute. Njegovo držanje bilo je kao da je on glavni ovdje. „Brzo, gdje je doktor, zašto nije ovdje, moramo razgovarati!” Vikao je Elio.
Valentin je mirno gledao i jedva se suzdržavao od reakcije. Otišao je s Tinom u čekaonicu a doktor Kandar morao je obaviti puno manje ugodan razgovor.