Pred kraj semestra dobio sam poziv za posao na koji sam se prijavio nekako u januaru, da radim kao Lifeguard na bazenima jednog prestiznog hotela u Dubaiu, za tu ljetnu sezonu, na nekih 4 mjeseca. Uslovi su bili idealni, plata odlicna, a ja sam, bez igdje ikoga, u full formi kao i uvijek.
Dosao je Juni mjesec, stigla mi je viza i avionska karta, da, subota je bila, u subotu sam imao let sa Beogradskog aerodroma.
Stigao sam na aerodrom u poslednji cas, prosao kontrole i krenuo ka izlazu da bih se sto prije ukrcao i smjestio. U toj zurbi pored zenskog toaleta primjetio sam zenu, koja je bila umotana tako da sam se na trenutak prepao, i u jednom trenutku smo ostvarili kontakt ocima, nista nisam znao o njoj, ali te oci i dan danas u meni bude vulkane kad se samo sjetim. U trenutku pogleda, njoj je iz torbe ispala neka knjizica, vidio sam to i krenuo za njom, sreo sam je negdje blizu izlaza, letila je takodje u Dubai, prisao sam i pozdravio je i rekao da imam njenu knjigu, pogledala me je jos jednom u oci, ali tako munjevito i stidljivo, i brzo uzela knjigu iz moje ruke i okrenula se prema izlazu.
Ostao sam zatecen, nit hvala nit ista . Ah kulture rekoh. Ali nema veze, ukrcao sam se, cekalo me skoro 6 sati leta. Pola sam prespavao, sletio sam tamo u sitne sate, agent me je cekao na izlazu, otisao sam u hotel, smjestio se, i legao da spavam.
Zatim su krenuli radni dani, upoznavanje sa sredinom, menadzmentom hotela, kolegama i td. Poceo sam raditi i vrlo brzo se uklopio u cio sistem i ekipu.
Prosle su tako 2 sedmice, vrlo brzo, posao, kuca, po neki izlazak na pice, treninzi i tako. Pred kraj prvog mjeseca mog boravka, imali smo neke domace goste, u najavi sam cuo da su neki domaci cimbenici sa zenama i djecom, te da ce se za to popodne dio bazena ograditi samo za njih, a ja sam dobio upravo tu sekciju da cuvam.
Stigli su smjestili se na bazen, uzivali, nisam mnogo obracao paznju, ali u jednom trenutku dok sam obilazio oko lezaljki, ugledao sam zenu, koja cita istu knjigu kao i ona sa aerodroma. Pomislio sam cista slucajnost, da neko ima istu knjigu, zatim sam malo bolje pogledao u njene sake, isti nakit, mah rekoh nije to to, ali podigla je glavu na trenutak, sekunde su se smrzle, taj pogled poput najcrnje noci, znao sam, da to je ona, to je ista ona zena sa aerodroma. Nisam mogao da vjerujem, od svih hotela i bazena, bas je tu dosla, sa muzem i djecom. Iako joj nisam mogao vidjeti izraz lica, primjetio sam da joj se oci smijese, namignula mi je sakrivsi se iza knjige, i nastavila da cita. Do kraja dana sam samo razmisljao o njoj i tim vulkanima u njenim ocima. Ko je ona, sta zapravo sve ovo znaci?
Zavrsio sam svoju smjenu za taj dan, popio jedno pice u baru sa kolegama, zatim krenuo u svoj apartman da se tusiram, i da odmaram, jer nisam htio nista raditi tu vecer.
Prolazio sam pored recepcije, kada me je sluzbenik pozvao do njega, “sta ga sad ovaj hoce ?” pomislih, ali dosao sam do njega da vidim sta zeli, rekao mi je da je jedna gospodja ostavila neki poklon za mene kod njega, i da treba da mi ga preda, rekao sam ok, uzeo maleni paketic, i otisao u lift, pa pravac tusiranje, i odmor.
