Svi snovi, sav polet i zanos koji sam osjećao pri otvaranju detektivske agencije, vrlo brzo su se rasplinuli kao mjehurići od sapunice, suočeni s grubom realnošću. I ono malo klijenata što je dolazilo zatražiti moje usluge htjeli su u pravilu jedno te isto: da im pronađem dokaz o nevjeri njihovih bračnih partnera. U stvari, svi su oni htjeli obrnuto; željeli su da su u krivu, ali obično bih vrlo brzo i nepogrešivo potvrdio njihove crne slutnje. Tako niti sada, kada se začulo grubo lupanje po vratima moga ureda, nisam imao iluzija da će biti drugačije. Ušao je nizak, debeo čovjek, s gustim crnim brkovima i zadihano upitao:
– Jeste li vi privatni detektiv?
– Da, naravno, izvolite sjesti – pokazao sam mu naslonjač preko puta mene i promotrio ga.
Prilično skupo odijelo bilo je sasvim u neskladu s bojom kravate i košulje na kojoj je otkopčao zadnji gumb. Novopečeni bogataš koji ne može sakriti svoje podrijetlo, brzo sam zaključio.
– Sumnjam da me žena vara – izustio je u jednom dahu, spuštajući svoje golemo tijelo u naslonjač.
– Razumijem! Ali jeste li se spremni suočiti sa svim posljedicama ako se vaša sumnja pokaže opravdanom, jer ponekad je možda je bolje da sve ostane na sumnji – mirno sam odvratio, prisjećajući se nekih prijašnjih slučajeva.
– Moram znati na čemu sam – uzbuđeno je odgovorio. – Sutra ujutro idem na službeni put. Neće me biti dva dana i mislim da je to idealna prilika. Ovo je moja supruga – pružio mi je fotografiju.
Već na prvi pogled bilo je jasno da je vjerovatno u pravu što se tiče svojih sumnji. S fotografije me gledala prelijepa crnka, zanosnih oblina, barem dvadesetak godina mlađa od njega. Bilo bi pravo čudo da ga ne vara, pomislio sam, gledajući u velike oči boje badema još mi nepoznate ljepotice. Rekao sam mu koliki mi je honorar i on ga je bez pogovora isplatio. Dao mi je adresu, napomenuo da sutra rano ujutro odlazi na put i da će doći k meni odmah po povratku, te žurno izašao. Zadovoljno sam spremio svežanj novčanica u džep. Sve je bilo jasno kao na dlanu.
Mlada dama će vjerojatno odmah pohrliti iskoristiti dva slobodna dana u krevetnoj gimnastici s nekim mlađim ždrijepcem. Međutim, nije bilo baš tako jednostavno. Prvi dan je pokazao kao potpuni promašaj. Ujutro sam se dovezao pred preveliku, kičastu građevinu u podnožju Sljemena, upravo u trenutku kada je njegov golemi mercedes izlazio iz garaže. Diskretno mi je mahnuo i odvezao se niz ulicu. Utaborio sam se na zgodnom, sjenovitom mjestu s dobrim pogledom na ulaz njihove kučerine, opremljen grickalicama i kavom iz termosice, spreman na taj najdosadniji dio posla.
Satima se nije događalo ništa. Niti je ona izlazila, niti je itko dolazio k njoj. Napokon, nakon što sam popušio pola kutije cigareta, pojavila se na vratima, očito spremna za izlazak. Ushićeno sam zazviždao. Bila je još ljepša nego na slici. Uske, svijetle traperice savršeno su ocrtavale svaki djelić njenog zanosnog, vitkog tijela. Velike, čvrste grudi poskakivale su, očito neopterećene grudnjakom, ispod bijele, pamučne majice, dok je hodala dvorišnim prilazom. Sjela je za upravljač nekog fiata i krenula prema centru grada. Požurio sam se za njom. Nakon poduže vožnje, zaustavila se pred trendovskim frizerskim salonom, gdje frizura košta kao polovni fićo, kako se duhovito izrazila jedna moja bivša prijateljica. Iskoristio sam priliku da kupim hamburger i coca-colu i strpljivo čekao da se pojavi. Izašla je u prilično izmijenjenom izdanju. Kosu je tek neznatno skratila, ali joj je sada bila prošarana svijetlim pramenovima, koji su još više isticali njenu tamnu put.
