Jebemu, u današnje vrijeme teškog siromaštva, tsunamija, potresa, poplava, kada gotovo svakodnevno čitamo o nekakvim ljudima koji su proživjeli pola vijeka ko robovi psihopata po podrumima, zbilja ne mogu reći da je moj život loš. U braku sam s dosadnim čovjekom i to je ono najgore što mi se desilo. Franjo je dobra duša, stabilan ko kamen ispod kojeg je izgmizao, jedan od onih muškaraca koji su svim srcem vezani uz obitelj, boga i državu. Rođen je prije 45 godina u Hercegovini, Grudama. Stari mu je bio gostioničar, kafandžija, kako bi se reklo u mome kraju, a glavni cilj kao što je svima njima i danas, bio je poslati djecu u Zagreb, na fakultet.
Moj je suprug dijelio stan sa godinu dana mlađom sestrom, oboje su studirali pravo. Upoznala sam ga u klubu Šibenčana gdje je naša generacija išla na jeftino al dobro vino, i kao klinka nisam znala prepoznati da taj visok kršan mladić nikako nije za mene. Za mog Tomića, kako ga zovem i iz milja i zajebancije jer je tako uštogljen, seks služi samo za reprodukciju, a da neki u tome uživaju, jebemti, ne može on to ni pojmiti. Ne, nema ljubavnicu, jer tako je to išlo od prvog dana.
On je odbijao da se radi bilo šta osim držanja za ruke prije braka, a pritom se pozivao na nekakvog popa koji je vodio duhovne vježbe koje je Franjo svakodnevno pohodio. Zašto se on zalijepio za mene, ni danas mi nije jasno. Ženskica iz jedne posve drugačije sredine, čak nisam bila ni neka posebna ljepotice ili da sam se nosila atraktivnije od drugih cura. Ništa posebno, osim što su njegovi pa i taj svećenik bili silno protiv naše veze jer sam ja u Zagrebu završila zato što se nisam uspjela upisati na željeni fakultet u Beogradu.
Bog je jednostavno tako htio da su moje potrebe za odnošajem daleko veće no Franjinih, i da mi je u tome slaba pomoć i moj vibrator kao i prsti.
Tijekom svih ovih godina imala sam nekoliko izvanbračnih odnosa s muškarcima (ali i lezbijskih sa zapušetnim mamicama), a par puta se eksperimentiralo i sa parovima pa i čitavim grupa ljudi pojačanih tjelesnih strasti. I eto, upravo tu počinje ova moja istinita ispovijest, jer takvih izleta nema ni približno onoliko koliko mi treba. Samozadovoljavam se 2-3 puta dnevno, češće ako imam prilike. Ne trebam ni govoriti da od kada sam otkrila Internet nevjerojatno puno vremena trošim na chatovima i doslovno gutajući porno stranice.
Prateći gdje se ljudi druže napravila sam si profile na svim poznatijim stranicama U toj potrazi naišla sam na incest priče. U prvi mah iznenadila me ta količina incest priča. Pitala sam se jeli to neko ko vodi stranice tambura po osobnoj perverziji ili stvarno postoji takav interes za seksom sa mladim curicama i dečkićima (posebno je česta tematika mama – sin).
Ne mogu reći da mi se to toliko gadilo koliko jednostavno nisam sjela i pošteno razmislila da bi ja sama mogla raditi tako nešto, okinut si muško dijete.
Zaključam se u svoju spavaću sobu, uključim laptop i masturbiram uz podražaje s intereneta dok moji sinovi u svojoj sobi u potkrovlju igraju kompjuterske igrice. Shvatila sam da sam i egzibicionistkinja, tako da me ništa ne smeta što imam 41 godinu, punašno tijelo, a ipak se snimam u sve izazovnijim pozama i to stavljam na net. Isto kao i sa razgovorima, chatovima, tako je i sa slikama. Prva slika koju sam uploadala na profil bila je jadna za popizdit – okinula sam se u ogledalu u uredskom kostimu, onakva kako sam došla s posla, a glavu nije trebalo maskirati jer je preko nje nastala velika bijela fleka od fleša.
