Bila je subota, ali Gregor se probudio u isto vrijeme kao i uvijek. Mia je ležala pokraj njega.
Pogledao ju je i mislio: – „Oh, tako je slatka.”
Gregor je sišao dolje. Mia se probudila oko podneva i tada je Gregor ispekao hamburgere. Nakon ručka, Gregor se odmarao sjedeći na balkonu dok je Mia bila u svojoj sobi.
Mnogo toga mu se motalo po glavi. Od čudnih događaja sa svojom kćerkom pa sve do poslovnih promjena i situacije sa svojim partnerom. Tada je nazvao Suzanu.
Suzana: – „Zdravo Gregore.”
Gregor: – „Bok, kakva je situacija?”
Suzana: – „Sada sam u bolnici. idem kući. Sada možeš posjetiti Tomislava, ali samo ga vidjeti. I dalje ne može govoriti, ali čuje.”
Gregor: – „Dobro, sad ću doći.”
Suzana: – „Dobro, ako ti nešto treba, samo me nazovi.”
Gregor: – „Hvala Suzana.”
Suzana: – „Vidimo se.”
Krenuo je pitati Miu ako želi ići sa njim i susreli su se na stepenicama.
Gregor: – „Upravo sam krenuo do tebe.”
Mia: – „Ha ha, lijepo.”
Gregor: – „Sad ću otići posjetiti Tomislava, želiš li sa mnom?”
Mia: – „Planirala sam posjetiti Leu i onda se naći s prijateljima, subota je, znaš…”
Gregor: – „Naravno, razumijem. Dakle, ostavit ću te kod Lee a ja idem u bolnicu.”
Gregor je odveo Miu u Mirjaninu kuću a on je produžio u bolnicu. Kada je stigao na odjel gdje je Tomislav bio smješten, liječnik ga je upozorio na njegovo stanje. Dopustio mu je 5 minuta da bude s njim. Tomislav je još uvijek bio priključen na uređaje, ali je bio pri svijesti. Mogao je malo podići ruku i pomaknuti glavu.
Gregor: – „Dobro, prijatelju, mislim da je vrijeme da uskoro skinemo te kabele i vratimo te u ured. Suzana ti je sigurno rekla da imamo ugovor vrijedan milijune. Bilo je jako dobro, bio sam…”
Gregor je detaljno ispričao sve što se dogodilo. Ubrzo je došao doktor.
Doktor: – „Žao mi je, ali ima još posjeta…”
Gregor: – „Shvaćam, odlazim sada. Tomo, vidimo se.”
Kad je izašao iz sobe upitao je doktora: – „Dakle, njegovo stanje je stabilno?”
Doktor: – „Da, oporavak ide po planu, ali ne želimo žuriti dok ne budemo potpuno sigurni. Sljedeći tjedan znat ćemo puno više.”
Gregor: – „Hvala, doktore.”
Gregor je napustio bolnicu. Razmišljao je: – „Šta sad? Da idem negdje ili da se vratim kući i gledati olimpijadu? Hm. Idem kući i isključit ću mozak.”
Kod kuće je Gregor ležao na kauču i gledao tv kad je začuo zvono.
„Tko je to? Ne očekujem nikoga.” – mislio je
Otvorio je vrata. To je bila šogorica Marija.
Gregor: – „O kakvo iznenađenje.”
Marija: – „I kladim se da je to neugodno iznenađenje.”
Gregor: – „Ha ha, uđi.”
Sjeli su u dnevni boravak.
Gregor: – „Piće?”
Marija: – „Naravno. Iako znam da ćeš mi ponuditi nešto najjeftinije iz svoje kolekcije.”
Gregor: – „E sad ćeš dobit najskuplje.”
Imao je otvorenu bocu viskija u dnevnom boravku i natočio je čaše.
Marija – „Čula sam što se dogodilo. Žao mi je. Došla sam u grad da obavim nešto pa sam odlučila da vam dođem u posjet i možda ako vam treba nešto… Znam da nije lako bez Helene, Mia je još djetinjasta i počela je raditi pa ti vjerojatno treba neka ženska ruka oko čišćenja, odjeće…”
