Bio je kišni vikend, jedan od onih kada te vrijeme toliko ubije u pojam da ti ne pada na pamet izlazit bilo gdje, nego ostati kod kuće, izležavati se po cijele dane i noći.
Tako sam subotu proveo praćenjem kladionice, gledanjem utakmica i skidanjem pornografije s interneta. Pošto je navečer kiša i dalje lijevala, odlučio sam ne izaći vani, stavio DVD, i družio se s bocom Jack Daniels-a.
Međutim nakon pola ispijene boce, buljenja u Scarlett Johansson na TV ekranu, raspoloženje je bilo ”high”, obuzela me zajebana želja za seksom, onako kako mi muški često znamo reći: joj da mi je nešto naguzit. . . Ali jebi ga, tada sretno slobodan, bez ijedne ”one night stand” kombinacije, jedina utjeha su bile moje ”cyber prijateljice” koje sam memorirao na laptopu i moja, uvijek pouzdana desna ruka.
Krenulo je pregledavanje moje poprilično velike kolekcije. U uznapredovanoj fazi porno ovisnosti u kojoj sam se tada nalazio (danas sam već slučaj za liječenje), uvijek tražiš u određenom trenutku zanimljivu scenu, fantaziraš neku sebi poznatu osobu i poistovjećuješ je sa glumicom na ekranu. Zbog vizualne sličnosti jedne porno glumice koja se našla na ekranu, na pamet mi je pala bila bivša cura s kojom sam proveo duge godine. Vratila su se u sekundi sva sjećanja na sve najperverznije trenutke provedene s njom. I već kad sam ga krenuo izdrkati misleći na nju, uzmem mobitel i onako pun sebe i bez puno razmišljanja posalao joj SMS nakon godinu i pol od zadnjeg kontakta: Kako se ti zabavljaš po ovom kišnom vremenu? Da budem iskren, nisam očekivao nikakav odgovor, što sam više razmišljao, sve mi se više činilo glupo to što sam učinio. Pođem u WC, izdrkam ga, i vratim se natrag u fotelju. Međutim, nakon 2-3 sata kada je boca već bila ispijena i kada sam već zaboravio na to i polako zadrijemao u fotelji, stiže SMS:
Ona: Ležim u krevetu i ne zabavljam se! Što hoćeš?
Lagano šokiran da je uopće odgovorila, odgovorio sam nešto u stilu:
Ja: A ništa, samo pitam ako radiš nešto zanimljivo da se i ja tako zabavim. Mislio sam da si možda vani.
Totalno glupo, ali pazeći da svaki odgovor otvara daljnje dopisivanje. . .
Ona: Nisam vani, znaš da ne izlazim puno. Kako to da si ti doma, nisi u svojoj poznatoj akciji. . .
Aha, provocira, ali odgovara. . .
Ja: Ma jebe me ova kiša, ništa mi se ne radi. Kakva moja poznata akcija?
Ona: Znaš ti dobro, sigurno režu vene ove tvoje kad te nema. . .
Ja: Moje? Koje moje? To su ti sve samo puste priče. Vidiš da sam doma i da se dosađujem. . .
Ona: Stvarno si dosadan, dosađuješ sebi, a evo dosađuješ i meni. Zašto si mi uopće poslao poruku, što hoćeš?
Ja: Ma ništa, bez veze, oprosti ako ti smetam i ako ti dosađujem. . .
Ona: A dobro kad nećeš ništa, nastavit ću i ja ništa. . .
Potom se polako otkrivam:
Ja: A da ipak bude nešto?
Ona: A što imaš na pameti, ja se odavde ne mičem. . .
Ja: A da se ja maknem?
Ona: Ne znam, to ti odluči, imaš auto i kišobran, možeš se malo provozat po gradu. . .
