Nađa je, u laganoj kratkoj suknjici koja joj je prekrivala guzu, poigravala se s povetarcem, prekrstila noge polako, kao da zna tačno šta radi.
“Ne skidate pogled s mene, vidim ja“, promrmljala je, ispod oka pogledavši i deda Nebojšu i Marka.
“Ko, ja?“ zbunio se Marko, trgnuvši se kao da je uhvaćen s rukom u tegl… tačnije — s pogledom gde ne treba.
Deda Nebojša je nešto promrmljao i obrisao naočare, iako su bile već čiste. „Sunce pravo bije u oči, ćero, pa… što kaže naš narod — lakše je gledati u prirodne lepote nego u prazno.“
Nađa se koketno nasmejala, naginjući se malo napred, taman toliko da joj majica blago otkrije njene grudi.
“E pa, ako vam je toliko lepo, uživajte u pogledu“
Marko je skoro promašio klupu kad je pokušao da sedne udobnije, a deda je zaključio:
“Eh, da mi je bar trideset godina manje…“
“Deda, da ti je trideset godina manje, i dalje bih gledala u Marka“, namignula je Nađa, pa se zavalila na klupi.
– “A Marko deluje nešto pogubljeno, samo bulji a u nebo, a u tebe, a ti kako vidim čas buljiš u njega čas u mene”
Nađa ga potapša po ramenu, nežno i bezobrazno u isto vreme.
„Dee dee… nije ti još vreme. Nisi ti baš toliko star. Još ti srce lupa gde treba, a to je dovoljno.“
Deda proguta knedlu, Marko se nakašlja, a Nađa ustade sa klupe, protežući se kao mačka.
„Ajmo kod mene. Roditelji su mi na poslu, kuća prazna, a frižider pun. Imam nešto slatko za pojesti, a i nešto još slađe za popiti. Da ne bude da vas zovem iz vedra neba — već iz vedrog pogleda.“
Nije čekala odgovor, već krenu niz stazu prema svojoj kući, dok joj suknjica leprša kao da zna šta dolazi. Marko i deda pogledaše jedno drugo, pa za njom — kao da ih je hipnotisala.
„Znaš“, prošapta deda, „ili ćemo se upetljati, ili ćemo se podmladiti. Jedno od to dvoje.“
Marko samo klimnu glavom. I tako, pod lipom je ostala tišina, a iza njih se širila senka troje što su pošli ka kući koja je te popodne mirisala na nevolju s ukusom višnje i dodirima letnje vatre.
Dok su koračali polako ka Nađinoj kući, deda Nebojša se nasmejao i pogledao Marka sa onim znanim iskusnim osmehom.
„Znaš, kad čovek dobije prvu dlaku na mestima gde treba, sve mu je najslađe — i piće, i društvo, i te letnje vrućine. A ti, Marko, zapamti , najslađe je piče kad mu prva dlaka niče“
Marko se zacrveni, a Nađa prasnu u smeh.
„Deda, pa ti si prava riznica mudrosti i bezobrazluka u jednom. Baš si nam prijatno društvo.“
Deda se nakrivio, namignu i rekao:
„Kad imaš godine, moraš da znaš da se prave stvari u životu ne žure. Osim kad su devojke kao Nađa — one ne čekaju nikoga.“
Nađa se nasmejala i dodala:
„A ja čekam samo one koji umeju da piju, da me gledaju i da se ne ustručavaju“
Marko se uhvatio za glavu, dok su se smejali svi troje i lagano nastavili put do njene kuće.
Kad su stigli kod nje,Nađa donese piće, za piće su bili liker i rakija,svo troje su pili,a posle Nađa krenu obojicu da ljubi,deda Boca joj skinu suknjicu a Marko majicu na bratele pa krenu Marko da joj mesi,mazi i stiska sise,skinu joj beli čipkast brus pa se pred njim i Bocom ukazaše predivne Nađine sise baš velike za njene godine.