Žena me prevarila sa konobaricom

Žena me prevarila sa konobaricom, kada živite u malom mjestu ili, kako se to inače kaže, u provinciji onda svi o svima sve znaju. Teško je u takvim malim mjestima čuvati tajne ali tajni ipak ima. Ima i preljuba, prveara, kurvaluka…

Ja sam inače sretno oženjen obiteljski čovjek zaposlen u javnoj firmi. Svojevremeno sam od pokojnoga strica, koji nije imao djece, naslijedio njegovu staru ali prilično veliku kuću. Moj stric bio je sposoban i poduzetan čovjek. U toj kući koju sam naslijedio, nekada davno bila je smještena trgovina i krčma. Namjerno kažem krčma jer baš tako se zvala. I dan danas čuvam originalnu drvenu tablu na kojoj piše “Krčma Grozd”.

Vrijeme je prolazilo a trgovina je prestala s radom, nešto kasnije i krčma koju je stric iznajmio lokalnom lovačkom društvu pa su je oni godinama koristili a kada je izgrađen novi lovački dom i krčma je defeinitvino prestala s radom.

U početku sam imao namjeru prodati tu naslijeđenu kuću i imanje ali iz poštovanja prema stricu nisam se mogao konačno odlučiti na taj korak jer sam vrlo dobro znao koliko je ta kuća i imanje oko nje njemu značila.

Napokon sam u dogovoru sa ženom odlučio dignuti kredit i obnoviti tu kuću. Kako je ženina firma bila pred kolapsom hrabro smo odlučili prizemlje kuće obnoviti na način kako je to bilo i prije. Dakle odlučili smo opet otvoriti ugostiteljski objekt, tj. kafić. Bio je to prilično veliki prostor pa smo jedan dio obnovili na način da izgleda onako u starinskom, pomalo lovačkom, stilu a u drugom dijelu smo postavili pletene stolice, veliki plazma ekran i dva stola za biljar kako bi privukli mlađu populaciju. Onaj dio gdje se nekada nalazila trgovina spojili smo s glavnom salom ali smo tu postavili dvokrilna vrata koja su prema potrebi odvajala taj prostor od kafića.

Taj prostor nekadašnje trgovine uredili smo onako domaćinski. Unutra smo stavili dva trosjeda, tri fotelje i veliki regal tako da je on više sličio na sobu u stanu nego na dio birtije. Taj prostor popularno smo nazvali VIP salon. U tom prostoru uglavnom bi ugostio drage prijatelje, poslovne partnere, rodbinu ili frendove kada bi željeli u miru kartati. Često bi nakon završetka radnog vremena tu ostali kartati ili se neobavezno družiti do dugo u noć a prostor je bio pogodan i za manje intimnije proslave rođendana i slično.

Posao s kafićem dobro je krenuo pa je žena dala otkaz u svojoj firmi koja je ionako bila pred kolapsom i preuzela je vođenje kafića. S vremenom smo uredili i kat kuće te ga osposobili ga za stanovanje. Konačno smo se u potpunosti preselili iz naše kuće u stričevu. Inače naša kuća je udaljena od stričeve svega nekih tristotinjak metara.

Ja sam i dalje radio u firmi čije sjedište se nalazi u obližnjem gradu. Radim u smjenama no to mi ne predstavlja problem. Plaća je redovita, posao siguran a ostaje mi i dovoljno vremena da ženi pomažem u poslu oko kafića. Goste je posluživala moja žena a uvijek smo među mlađom populacijom mogli pronaći studentice ili studente koji su bili voljni raditi i zaraditi nešto novca radom u kafiću. No opseg posla se povećao pa smo morali razmisliti i o stalnom zaposlenju još jedne osobe.