Moj frend Ivica i ja smo odrasli skupa. Od malih nogu, tj mame su nas vozikale u kolicima još kao bebe zajedno, pa smo nekako bili kao braća po pelenama. U vrtić smo išli skupa, osnovnu, a i srednju, te smo sad spremali upis na fakultet.. zajedno, naravno.
Ivičina mama je bila kod kuće, pošto je firma u kojoj je radila otišla u stečaj, pa je sad bila doma. Nije im to predstavljalo neki problem, pošto je Ivičin tata radio vani i imao jako dobru plaću kao inženjer. Uglavnom, sa svojih 40 godina gospođa Jasna je bila jako zgodna žena, a to se vidjelo i po nabacivanju nekih susjeda kad Ivičinog tate nije bilo doma. Doduše, ona ih je sve odbijala sa smješkom, a jedino smo Ivica i ja primjetili njenu tužnu stranu, uz moju mamu naravno.
Inače gospođa Jasna je bila srednje visine, blizu 170 cm, solidnih grudi i guze, te duge smeđe valovite kose. Bila je jako zgodna, a kako je moj tata govorio u šali, da bi mogla raditi kao fotomodel, na šta bi ona pocrvenila u licu.
Jedan dan u jeku naših priprema za upis na fakultet je Ivica morao odnijeti nešto kod bake. Nisu pomagali nikakvi protesti i morao je ići, a mama mu je velikodušno dala i auto, pošto je položio prije dva mjeseca, a ja još nisam, nažalost. Uglavnom Ivica mi je namignuo i odjurio sa ključevima van, a ja sam ostao sjediti kao pokisao u njihovoj kuhinji. Jasna me pogledala i samo rekla:
– Ma daj Tomica, ne brini, biti će i tebi lijepo ovdje..
– Da hoće, baš.. -dodao sam ispod glasa pognuvši glavu, pa mi je Jasna prišla i sjela kraj mene.
– Čuj Tomica.. -malo je zastala i stavila svoju ruku na moju nogu, te nastavila- Ti si zgodan dečko i mislim da ti to ne moram govoriti, a uostalom.. ..