“Jednog dana odvešću te u našu domovinu”, reče Alfred mazeći Magdalinu po gustoj valovitoj kosi. Njegova je bila tamnija i kovrdžavija, i mala je bila opčinjena njegovom frizurom. Često ga je posmatrala kako, poput kakve djevojke, češlja svoje zanosne lokne. “Stvarno, braco?”, upita Magdalina, a u njenim smeđim očima plamtješe iskre nevine dječje radosti. Bila…...
Ostali

Komentari su zatvoreni.