Brat i sestra tonu u grijeh incesta

Alfred se zamisli, pa reče: “Letjećemo kao ptice!” Magdalina se nasmija i stade mahati rukama: “Al, pogledaj me, ja sam ptica!”, razdragano je cičala. Brat se nasmija od srca, a ona mu priđe i reče: “Dođi, hajde da letimo!” Zatim su oboje mahali rukama i smijali se toliko glasno, da se cijela kuća orila. Bile su to sedamdesete. Od mladog vojnika dugo nije bilo ni traga ni glasa. Vrlo rijetko je pisao pisma majci i sestri. Ipak, sjećanje na njega nije sasvim izblijedilo. Sestra ga nikad nije zaboravila, i pored svega kroz šta su prošli. Često je držala njegovu crvenu...