Sjedio sam pred kompom kad mi je sestra ušetala u sobu. «Miro, kaj radiš? » Renata je pravi komad, dvedesetogodišnjakinja visoka 170, super oblikovanog tijela. Kada je bilo sušno razdoblje uvijek sam zamišljao kako nju jebem. E, baš je sad bilo takvo razdoblje. Razmišljao sam o predavanjima na faksu, konkretnije, o hipnozi s kojom smo se bavili, pa mi je palo napamet mogu li psihijatri svoje vještine koristiti za ševu? Iako sam ja još bio na fakultetu to me pitanje počelo ozbiljno zaokupljati, jer sam smatrao kako je neprimjereno da sam u svojim godinama još nevin.
Jedina cura s kojom sam mogao bez srama razgovarati bila je Renata, kod ostalih zbog svoje zbunjenosti nisam imao teoretske šanse.
«Kopam nešto po netu. »
«Šta? » Htio sam joj odgovoriti da je se ne tiče, ali ipak nisam.
«O hipnozi. »
«A zašto? »
«Pa to mi je sad na faksu. Ono, zanima me šta ima na mreži. Daj odi nešto radit i ne jebi me. »
«Kad te volim zajebavati… Možeš mene hipnotizirat? » Osjećao sam kako mi se karina napinje.
«Vjerojatno da. To će te jako opustiti, jesi sigurna? »
Frknuila je nosom kao u svim situacijama koje su zahtijevale razmišljanje. «A oću ja onda raditi neke stvari koje inače nebi… mislim, možeš me natjerati na to? » «Pa da mogu vjerojatno bi, ali ne mogu. Ne možeš natjerati pacijenta pod hipnozom da radi nešo što inaće nebi. »
«Ok, onda me daj, ionako mi je dosadno. » Odlučio sam da ću je probati u pravom smislu te riječi.
«Dobro, Renata, sjedi na krevet i prati moj prst. Pomicat ću ga a ti ga moraš pratiti pogledom. Osječat ćeš se sve opuštenije, dok na kraju ne padneš u trans. »
Micao sam prst pred njenim očima, zatim sam joj ga polako primaknuo. Profesor nam je objašnjavao kako možeš hipnotizirati nekog ako napraviš dvije stvari. Prvo, moraš zadobiti njegovu pažnju, a drugo, moraju te pušiti.
Obadvije stvari su mi jako dobro išle. «Kada se moj prst približi tvom nosu nećeš više moći držati otvorene oči. Zatvorit ćeš ih i nećeš ih otvarati sve dok ti ne kažem. » Primjetio sam kako stvarno počinje gledati u križ.
Zaklopila ih je. «Sada si u dubokom relaksirajućem transu. Cijelo tijelo ti je opušteno, osjećaš se izvrsno. Topla si i opuštena.
Kada te probudim bit će ti genijalno. Toplo, udobno i genijalno. Brojat ću do tri, i onda ćeš se probuditi. Kad god ti kažem da spavaš, pasti ćeš u još dublji trans, skroz mlohavog, bezvoljnog tijela.Jedan, dva, tri. »
Otvorila je oči, «Bila sam hipnotizirana? » «Naravno da si bila. » «Nevjerujem ti», nasmiješila mi se. Nisam znao što sada moram učiniti, ali sam htio da dobro ispadne.
«Renata, spavaj. » Zatvorila je oči i strovalila se na krevet s rukama opuštenim pored tijela. «Kako se osjećaš? » «Jako opušteno. » Morao sam isprobati dubinu transa, tj jeli somnabulist i hoće li se sjećati što se događalo dok je bila u transu.
«Renata jako je toplo. Kada se probudiš bit će ti vruće. Nećeš se sjećati da si bila hipnotizirana. Raskopčat ćeš bluzu kako bi se rashladila. Mislit ćeš kako neću primijetiti. Jedan, dva, tri. »
Otvorila je oči i sjela gotovo istovremeno raskopčavši prva tri gumba na bluzi. Nije me gledala dok je to radila.
Svaka cast za mastu