Vedran je oduvijek bio razmažen, mamin sin, koji je morao imati sve, da se ne namuči, da ni prstom ne mrdne.Vedran ima 25 godina, oženio se mlad, jer mu je djevojka ostala trudna.
Moja supruga Petra je doktorica, specijalizirala je internu medicinu, napreduje u struci i radi u gradskoj bolnici. Želja joj je da dobije mjesto načelnice odjeljenja.
Petra ima 52 godine, lijepa je i zgodna žena, prava riba i u ovim godinama, ali vrlo posesivna i opsjednuta sobom i svojom karijerom. Naš brak ličio je na brak prvih pet godina, dok smo izrodili Vedrana i Vedranu, a onda se Petra posvetila poslu, bolnici, struci i mene je gledala sa visine.
Ja sam srednjoškolski profesor fizičkog vaspitanja, veoma predan poslu, ali i porodici. Visok sam 185 centimetara, sportski sam građen i sa 54 godine na plećima.
Žene mi nikada nisu bile problem, imao sam ih koliko i dlaka kose na glavi. Osim lijepe spoljašnjosti, tako mi barem žene govore, a i moje ogledalo, imao sam i alatku, kakvu nije imao ni jedan profesor u srednjoškolskom centru. To mi je bio ključ, pa sam pojebao skoro sve koleginice, izostavio sam koleginicu koja predaje hemiju i matematičarku, jer su bile ufurane kao i moja Petra. Čak sam pojebao i pripravnicu , pedagogicu, iako je bila djevojka, i mlađa od moje Vedrane.
No, da se vratim sinu Vedranu.
I on je jako lijep i zgodan mlad čovjek. Majka mu je izdejstvovala da nakon završene ekonomije bude predstavnik jedne farmaceutske kompanije za pola Balkana. Putovao je i putovao, od Švedske, Njemačke, pa do Španije i Japana.
Vedranova supruga, a naša snaha Nataša je divna mlada žena, koja je zbog njega zapostavila fakultet i udala se nakon druge godine prava. Ostala je u drugom stanju, a porijeklom je iz stroge patrijarhalne porodice koja joj ne bi oprostila abortus niti bilo kakvu glupost. Ona je iz Srbije, lijepa je, dosta niža od Vedrana i mene, sa malim srcolikim usnama, crnim okicama kao da je iz Sirije , tamnijim tenom i prelijepim tijelom. Sve je skladno na njoj, od glave do pete, možda su joj sise za blagu nijansu veće. Njena guza je bila savršena, nisam se mogao kontrolisati, stalno sam je odmjeravao, primijetila je naravno i svaki put se zacrvenila i blagio nasmijala.
Kupili smo našem sinu srećniku i stan u zgradi pola kilometra od nas, prelijep dvosobni stan sa odličnim pogledom na Vrbas.
Petra nije voljela snahu Natašu. Stalno ju je omalovažavala, ponekad bi to bilo toliko bezobrazno da sam morao reagovati. Par puta sam zagalamio i na sina, prekoravajući ga pred svima zašto to dozvoli. Nataša je to pamtila i uvijek mi se nasamo zahvaljivala.
Nataša je bila negdje na pola trudnoće. Bilo joj je lijepo u stanu, ali šta vrijedi kad je većinu dana u mjesecu bila sama. Vedran je stalno bio po raznim metropolama, na prezentacijama, seminarima i u društvu pratilja koje smo nekada nazivali kurvama.
Ja sam Nataši bio desna ruka. U mom telefonu je memorisana kao direktorica. Donosio sam joj svježe voće i povrće, raznorazne namirnice, pa čak i kupke, šampone i druge potrepštine. Voljela je da dođem, a i ja sam, jer me je cijenila kao čovjeka. Jedne ljetne večeri Petra je dežurala u bolnici, a Nataša me nazvala i zamolila da joj donesem nekih sitnica. Rekla je da je Vedran u Beleku u Turskoj i da tamo ostaje nekoliko dana. Odmah mi je bilo jasno i šta tamo radi.
Kupio sam snahi sve što mi je rekla, a dodao sam još veliki porodični sladoled, torticu „Tiramisu“ i prelijep ruž za usne, kakav je inače koristila.