Radeći u jednoj velikoj kompaniji, uvijek sam kao i ostatak muškaraca budno pratio i odmjeravao svoje kolegice s posla. Uredski posao naporan, monoton i bez puno uzbuđenja, to je bila moja svakodnevica. Tek tu i tamo neki bezopasan flert sa nekom od njih. Većina mojih kolegica bila je zgodna i privlačna, ali zagledao sam se u jednu, meni posebnu i zanimljivu Amelie.
Amelie je šefica marketinga u firmi, iznimno oštra i poslovna, barem na prvi dojam. Imala je kratku plavu kosu, predivne oči i zavodljiv osmijeh. Grudi ne prevelike točno onakve kakve obožavam i lijepo oblikovanu guzu. Dosta smo komunicirali zbog posla, ali nikada nikad joj nisam pokazivao na bilo koji način da me pali i da mi je jako zanimljiva. Znali smo se malo duže zadržati u razgovoru i to je bilo sve.
Jedan vikend firma je organizirala team building. Na programu je bilo kuglanje. Izvlačeći parove, prst sudbine je htio da budem u paru sa Amelie. Pošto dobro kuglam, a kako sam se kasnije uvjerio i ona, nije nam bio problem osvojiti prvo mjesto. Doduše u finalu je bilo tijesno, ali zajedničkim snagama uspjeli smo pobijediti.
Tu večer svi zajedno smo se družili do kasno u noć, te popili mnogo alkohola. Bilo je tu mnogo zafrkancije, malo flerta i zanimljivih pogleda, ali nakraju onako polu pijani svi smo se razišli kućama.
Sljedećih par mjeseci nije se dešavalo ništa posebno, popio bih koju kavu sa Amelie malo popričali o situaciji na poslu ili pak o nekim svakodnevnim događanjima i temama. U međuvremenu od djeda sam naslijedio veliki ranč kojih 150 km od grada pa bi vikende obavezno provodio tamo u prirodi okružen šumarcima, pašnjacima i jednim lijepim potočićem.
Tako jedne subote već je polako padao mrak, vračam se iz trgovine, iz obližnjeg sela kada uz cestu naiđem na vozilo u kvaru. Na prvi pogled automobil mi se učinio poznat i svejedno stanem da vidim ako treba pomoć. Nisam mogao vjerovati, u autu je sjedila Amelie. Pročitaj cjelu priču
