Prvi put je prošla pokraj njegove sobe, namjerno sporo, noseći hrpu rublja. Čula je kako je u sobi prestalo disanje. Znala je da gleda.
„Mama?“
Glas mu je bio pomalo hrapav.
Okrenula se, lagano, držeći rublje ispred sebe kao slab štit. „Da, dušo?“
Njegove sive oči—njene oči—zapele su se na njezinim grudima. Bradavice su se čvrsto stisnule pod pogledom. „Ništa,“ promrmljao je i brzo ušao u svoju sobu.
Vesna se nasmiješila, vruća nervoza kipila joj je u trbuhu. Radilo je.
Tjednima se ta igra nastavila. Kupatilo. Uvijek kupatilo. Kupala bi se, puštala da se para razliježe, a onda bi, nakon tuša, ostavila vrata potpuno otvorena. Stajala bi ispred ogledala, brišući se peškirom, lagano se savijajući da obriše vodu s potkoljenica. Znala je da on može vidjeti njen odraz iz hodnika. Vidjela bi sjenu kako staje. Jednom je čak čula kako mrmlja nešto u šaku.
I onda je došao maserki dio.
„Mama, vidim da se stojiš pogrbljeno. Ja sam naučio neke tehnike na faksu, da ti izmasiram leđa?“ ponudio se jedne večeri, glas neutralan, ali pogled joj je spaljivao kožu kroz tanku majicu.
„Pa… dobro, sine. Hvala ti.“
Legla je na kauč u dnevnoj sobi, na trbuh. Majica je bila kratka, otkrivala je donji dio leđa. Osjetila je kako joj se krv slijeva u obraze kad je njegova šaka, vruća i čvrsta, pala na njezino rame.
Prsti su joj se zarili u napetu muskulaturu.
„Jako si napeta,“ promrmljao je, glas tik iznad nje.
„Posao…“ prošaptala je.
Njegove ruke su klizile niže, palce pritiskale uz kralježnicu. Bile su tako moćne. I onda, kad se pomaknuo da bolje posegne, njegova podlaktica se lagano, slučajno, naslonila na njen struk. Donji dio njenih leda bio je ogoljen. Osjetila je grubu tkaninu njegovih hlača na svojoj gologuzoj koži.
Ugh.
Zatvorila je oči, grickajući donju usnicu. Njegovi prsti su se spustili još niže, do početka stražnjice. Pritisak je bio čvrst, dobar. I onda se pomaknuo, a njegova šaka, cijela šaka, spustila se i zagrabila njeno zadnje pero, puno i meko, stisnuvši ga kroz tanak pamuk tajica.
A onda je sve išlo brže. Sljedeći put je bila na trbuhu na svom bračnom krevetu, a Lazar je bio na poslu. Nikoline ruke nisu više bile tako nesigurne. Prstima je razvlačio losion po njenim leđima, ali njegovi dlanovi su uvijek, uvijek završavali na njenim bokovima, hvatajući ih, privlačeći je prema sebi dok je trljala. Osjetila je nešto tvrdo kako pritišće njeno bedro.
I jednog dana, kad je legla, njegova ruka nije skliznula sa struka. Umjesto toga, prsti su joj se zavukli ispod elastičnog ruba njenih tajica. Drhtala je, čitavo tijelo u napetosti, dok su joj se vrhovi prstija dotaknuli vlažne, nabrekle usmine.
On je to napravio.
Nije povukao ruku. Udahnuo je oštro iza nje. I onda je, jedan nježan, drhtav prst, zaglibio se u njezinu vlažnu toplinu.
„Mama,“ rekao je, glas je bio teška naredba.
Okrenula se na leđa, gledajući ga u oči. Nije više izgledao kao njezin sin. Bio je muškarac s mračnom, pohlepnom vatrom u pogledu. Nijedno od njih nije ništa reklo. Nije bilo potrebe.
Sjedio je na rubu kreveta i povukao je sebi u krilo. Njegove ruke su se uhvatile za donji rub njezine majice i povukli su je preko glave. Njezine su se grudi, velike i teške, opustile, trzajući se na hladnom zraku. Bradavice, tamne i velike, bile su stisnute u tvrde kuglice.