Najradije bih ostala doma, ali je mama već pripremila buket svijeća, koje je ubrala u vrtu. Na krevet je izvadila svečanu, prilično prozirnu, bijelu bluzu i haljinu išaranu cvjetovima različitih boja, koje mi je dosezala ispod koljena. Ovu odjeću sam nosila samo u svečanim prigodama. Mama je hitjela profesorici, kako mi kažemo u dijalektu, napraviti „bella figura“. atrala da tako mora biti. Dok sam hodala prema njezino kući, osjećala sam sve već prepoznatljive znakove koje izaziva menstruacija: slaba koncentracija, brzo umaranje, afektivna labilnost, omaglica, pospanost, gubitak kontrole i izražen spolni nagon.
Kad sam pozvonila, profesorica je otvorila vrta: Bila je nasmijana, također, obučena u lepršavoj prozirnoj košulji i haljini na cvjetove. Iz nje se isparavao neki lelujavi parfem, koji mi je u nosnicama izazvao kihanje Kakav koincidencija! Profesorica je bila je ushićena zbog maminog cvijeća, čiji intenzivni mirisi su odmah ispunili čitavu sobu. Stavila ga u vazu i dolijala vodu te položila na radni stol, na kojem obično radimo. Nije mi rekla da sjednem za radni sto, nego za veći okrugli i pitala što bi hitjela popiti. Promaljala sam neki sok.
Dok ga je pripremala promatrala sam je kao izgleda u svečanoj odlijeći. Odjednom se s našla u situaciji da je gledam očima kao svoju rođakinju: kakve su joj grudi, struk, listovi noga, guza, radeći kalkulacije koliko bi mogla imati godina. Donijele dva soka i sjela nasuprot mene. Dok smo polagano ispijale sok, primijetila sam njezin pogled klizi po mom tijelu. Kao da je pročitala moje misli, odmah je umiljatim glasom konstatirala.
„Imaš dopadljivu figuru. Ta košulja i suknja ti dobro pristaju.“
Gledala sam je u oči i izustila : “Hvala“.
Pogled mi se spustio na V otvor njezine košulje, iz kojeg su se izlijevale njezine bijele grudi, jer košulja bila pripita njezino tijelo. Dok smo u tišini pile sok i dalje smo se pogledavale. Nijedna pametna misao mi nije dolazila u glavu da nešto suvislo kažem. Kad smo popili sok, ustala se i kazala. „Idemo sad raditi“.Sjeli smo za radni stol i započeli prevoditi hrvatske rečenice na engleski, koje sam zapisivala, dok je ona tražila duge primjere iz knjige. Kako sam bila indisponirana, prevođenje mi nije išlo najbolje. No, ona je i dalje, bez ljutnje, čitala engleske rečenice, koje sam s mukom prevodila zbog košmara u glavi. Koncentracija mi je bila potpuno, po prvi put, usmjerena na neke druge fenomene, koje nisam do sada primjećivala, nego na samo učenje. Čula sam radosni cvrkut ptica u vrtu, primjećivala sunčane zrake kako se prelamaju kroz preko lelujave zavjesa, koje je napuhivao lagani vjetar maestral, koje su o rade na podu i zidovima radile čarobne arabeske. Osjećala sa miris parfema koji se je isparavao iz njezinog tijela. Odjednom, osjetih njezinu ruku na svom koljenu.
Nisam osjećala nikakvu težinu: kao da je leptir, sa svojim šarenim krilima sletio na moje koljeno. Slušala sam njezin glas, ali nisam razumi jela što govori: kao da je dolazio i daljine, prigušen, nerazumljiv: samo sam neke riječi razgovjetno čula, a druge baš ne.
