Suzana, pet godina starija sestra, bila je prvi objekt mojih masturbacijskih fantazija, prva ženska koju sam vidio golu uživo kako se kupa ili masturbira, kako se sexa i na koncu, skoro najzgodnija i najbolja jebačica koju sam imao. I najrazvratnija i najmaštovitija. To se jednostavno moralo dogoditi. Da ne dužim, prelazim odmah na stvar.
Možda je trebalo još davno da svoje incestuozno iskustvo ispričam psihijatru. Zajedno sa svojom milom sestricom Suzanom. Tzv. “ozbiljna razmatranja pitanja incesta” iz pera stručnjaka koje se može naći na Internetu stvari uglavnom privode u psihijatrijsku ordinaciju ili u sud zbog seksualnog nasilja u porodici. No, sve što sam ja doživio, a što je bilo ili mirisalo na incest nije bilo nikakvo nasilje (naprotiv, esktazično uživanje) niti ludilo. Vrijeme uzavrelih hormona, nezadovoljenih strasti i otkrivanja granica seksualnosti učinilo je da drčnije osobe ostvare nešto o čemu najveća većina samo mašta. Poslije svega što sam čuo od drugih i sam doživio sa svojom sestrom, poslije sexa sa sličnim parovima, lezbo-sestrama i raznim nećakama-nećacima, svastikama… (opisanim u serijalima o Verici i “U sestrama do jaja”) ne sjećam se da je bilo ikad ikakve štete. Samo fino, do krajnjih granica dovedeno uživanje. Čemu onda psihijatri?
Nikog ne pitam, samo vam stavljam “bubicu” u glavu – zar nikad niste maštali o sexu sa zgodnim bratom, rasnom sestrom kojoj ste inače virili kroz ključaonicu, tetkom, rođakom… Dobro, možda i sa mamom čiju ste dojku prvu stavili u usta, tatom na čijem ste koljenu cupkali (mada mi ove roditeljske kombinacije zbog generacijske distance nisu bliske). Samo pogledajte ankete na Voajerima o incestu… koliko ljudi želi I mašta o incestu. Priče o incestu su na drugom mjestu po učestalosti I najčitanije. Dakle, skoro svakom se to muva po glavi. Meni se i desilo.
Otkako znam za sebe bili smo nekako raštimana obitelj. Sa puno nervoze, svađa i lošeg naboja u kući koje nisam razmijevao kao dijete, ali su mi se oči vremenom same otvarale. Stari je bio uspješan gastarbajter koji je kao dvadesetogodišnjak sa zakrpljenim turom otišao u Njemačku i vrlo brzo “zlatnim rukama i zanatom” napravio dobre pare, pa formirao svoju firmu, pa ZARADIO još veće pare i onda kao tridesetogodišnji “her Milan” došao u svoj kraj pun love, s “mercedesom” i planom za veliku kuću kakvu u gradu još nitko nije vidio. I sa tradicionalnim stavom da je “vrijeme za ženidbu” što vrlo brzo razglasilo među lokalnim udavačama.
A mama Nataša je bila jedna od najpoželjnijih žena u gradu. Zgodna, platinasto plava, sisata frizerka, a i sama “dobra prilika”. Naime, mama je bila jedinica kći općinskog guzonje koji je svojoj kćeri sredio prvo kredit, pa papire za lokaciju frizerskog salona na najboljem mjestu u gradu, pa na koncu i najmoderniju opremu. Mama je bila već sa dvadeset godina gazdarica frizeraja, punog zgodnih šišačica u koji su dečki trčali na šišanje. No, mama je u našem gradu u izvjesnom smislu bila “cura s manom”. Naime, bila je žestoka kurcoljupka. Zapravo, nimfomanka kojoj je s vremenom ponestalo ideja i momaka koje već nije trošila. Onda se pojavio “her Milan” koji o svemu tome nije puno znao. A i sam je jednog dana sjeo u Natašinu frizersku stolicu. I tako je počelo…