Moja sestrična Ema

Vjerojatno svatko od nas poznaje ljude za koje smatramo da smo im toliko bliski da bi voljeli znati sve o njima i da bi im se voljeli povjeriti o svim detaljima svoga života. To su često naši prijatelji, članovi obitelji ili u najboljem slučaju životne družice – ponekad su to i potpuno ili relativno nepoznati ljudi koji su zadobili naše povjerenje jer smo ih (možda i potpuno krivo) procijenili kao srodne duše.

Međutim, u životu postoje razne prepreke među ljudima, što karakterne, što socijalne prirode, koje im ne dopuštaju neku idealnu bliskost, a često nas drže u točno utvrđenim okvirima izvan kojih ne možemo izaći. Katkada, kada dođemo do granica tih okvira, naši odnosi naglo zahlade, jer ljudski duh teško podnosi nametnuta ograničenja; a ponekad, i samo ponekad, netko pokuša priječi zadane granice. Tu negdje počinje i moja priča! U mom životu postoje dvije osobe s kojima sam od kada znam za sebe bio blizak i s kojima sam, pogotovo kroz djetinjstvo, provodio najviše vremena. To su moj najbolji prijatelj Robert i moja sestrična Ema. Sestrična Ema je kćerka mamine sestre, a kako su naše majke oduvijek imale posebno blizak sestrinski odnos, tako smo i moja sestrična i ja već u ranom djetinjstvu razvili uzajamnu ljubav i privrženost. Naš odnos je bio pravi bratski, tako smo ga vidjeli mi i svi drugi koji su nas znali.

Oduvijek mi je bila kao sestra, samo što sam s njom imao puno više zajedničkih interesa nego sa svojom pravom sestrom što je logično proizlazilo iz manje razlika u godinama. Kako nismo živjeli zajedno niti u neposrednoj blizini, nikada nismo tratili zajedničko vrijeme na svađe nego bi uvijek iskoristili vrijeme na najbolji mogući način. Ukratko rečeno stvorili smo svoj mali svijet u kojem smo uživali i kojemu su se divili svi koji su nas vidjeli zajedno iako nikada nisu imali pristup u taj svijet!

Godine su prolazile i donosile sve što život i inače donosi – i suze i smijeh, s njima je polagano nestao dječji svijet koji smo Ema i ja izgradili ali nikada nije nestao naš bratsko-sestrinski odnos. Tome je doprinijelo i to što Ema nije imala druge braće ni sestara, iako je imala još bratića i sestrični s kojima međutim nikada nije razvila odnos kao sa mojom sestrom i posebno sa mnom. Kada smo već oboje bili na fakultetu naši su se susreti svodili uglavnom na obiteljske proslave a tek bi se ponekad našli na kavi i pošteno napričali. Dvije su stvari bile posebno specifične za naše razgovore: ma koliko je vremena prošlo da se nismo vidjeli uvijek bi se u razgovoru brzo našli te bi ubrzo postali međusobno upućeni u naše životne prilike; druga stvar je ta da nikada nismo ulazili u detalje naših intimnih života, iako smo imali obostrano povjerenje, činilo se kao da smo postigli prešutnu suglasnost da, s obzirom na naš obiteljski odnos, to ne spada u teme naših razgovora.

Naš odnos je poprimio novu dimenziju kada me je Ana pozvala na svoju rođendansku proslavu s njenim društvom. Do tada nisam imao uvida u njen društveni život izvan kruga obitelji, osim onoga što bi mi ona ispričala. Upoznavši njene prijatelje, a posebno upoznavši nju u društvenim okolnostima u kojima je prije nikada nisam vidio, proširio sam spoznaje o njenoj osobnosti. Zapravo, nisam saznao ništa novo o njoj, samo sam je vidio onakvom kakva ona uistinu jest ali u sasvim novim prilikama. Znao sam da smo oboje odrasli i da se ona razvila u prekrasnu djevojku. To nije bila nikakva tajna, niti je to prošlo s moje strane nezamijećeno. Međutim, naš se odnos sve do tada bazirao na onome što smo izgradili u djetinjstvu, i uvijek kada smo bili skupa kao da bi se vratili u te dane.

Od proslave Emina rođendana to se promijenilo. Sada više nismo dijelili samo djetinje igre nego i mladenačka tulumarenja. Iako ne učestalo, Ema i ja smo počeli zajedno izlaziti te sam ja upoznao njene kao i ona moje prijatelje. Ema je prekrasna brineta, zgodnog stasa što su naravno primijetili i moji prijatelji i nisu se ustručavali dati mi to do znanja; na to bi ih ja obično prekorio obrazlažući im da mi i nije najdraže da je moja «sestrica» predmet njihove čežnje te da, ako je to već tako, ne moraju meni govoriti o tome. Moja sestrična sada mi je bila i draga prijateljica i uživao sam u zajedničkim izlascima kao što je, po svemu sudeći, i ona. Često smo znali izaći sami i razgovarati uz pivo, bambus ili poneku žesticu te bi se eventualno naknadno pridružili nekim od naših poznanika. To me je počelo podsjećati na dane kad smo bili djeca, kad bi se i igrali s drugom djecom mi smo uvijek imali neku svoju tajnu igru koju su i drugi mogli nazrijeti ali nikada i sudjelovati. Tako smo i sada bili u društvu s mnogima ali među nama je uvijek nekakva komunikacija, drugima nedokučiva.

Tako smo i jedne rano-ljetne večeri izašli u kafić u kojemu sam proživio neka od prvih mladenačkih pijanstava, i koji mi je ostao u lijepom sjećanju te i danas volim navratiti tamo, iako to više i nije tako zabavno mjesto za izlazak. Kafić je bio prazan te nikoga osim nas dvoje, gazde i konobarice nije bilo. Nama to nije smetalo i bili smo si dovoljno društvo. Pili smo, šalili se, smijali se, izmjenjivali iskustva iz nekih ranijih tulumarenja. Ipak smo se odlučili naći s nekim mojim prijateljima, ali smo ih već nakon nekih sat vremena, na moju inicijativu a na njihovo iznenađenje, napustili i uputili se u jedan noćni bar. Svirala je dobra glazba i bila je ugodna atmosfera. Mi smo bili dobro raspoloženi pa smo po Eminoj želji i zaplesali.Ples je, međutim, počeo poprimati sve više fizičkog kontakta i Ema je uskoro bila skroz pripijena uz mene, a njezini su pokreti odisali erotizmom. Njen pogled i osmijeh zračili su nekim zavodničkim sjajem. Bila bi to stvarno pozitivna situacija i znao bih, kao i puno puta do tada, što mi je činiti, da sa mnom nije plesala moja sestrična! Ovako je postojeća situacija za mene bivala sve neugodnija ali nisam htio da to Ema shvati. Zato sam se povlačio što sam neprimjetnije mogao jer nisam htio ni na koji način povrijediti Emu, a kada ni to nije uspjelo počeo sam glumiti umor i usporavati s tempom. Jedna lošija pjesma poslužila mi je kao povod za prijedlog da okončamo naš izlazak i da se uputimo kući. I ona već pomalo umorna, Ema je taj prijedlog prihvatila. Emino sam prethodno ponašanje pripisao utjecaju alkohola i dobroj zabavi i bio sam uvjeren da ona sve to nije vidjela na način na koji sam ja to vidio. Zato sam bio odlučan zaboraviti sve bez nekakve dodatne analize i ne pridavati tome nikakvo značenje. Ranije smo se dogovorili da će Ema prespavati kod mene jer je njena kuća puno udaljenija od moje a i bilo je zgodnije jer su moji roditelji bili na putu pa smo drugi dan mogli slobodnije liječiti mamurluk.

Stranice: First -- 1 -- 2 -- 3 -- ... -- Next → -- Last

Možda Vam se sviđaju i ove
guest
1 Komentar
Stari
Novi Ocjeni
Inline Feedbacks
Vidi sve komentare
Mirza
Mirza
22. rujna 2020. 22:59

Ti dok si nju pripremio ja sam.jebao i tebe i nju