I ja kao I on jedva smo čekali da se završi čas jer je postalo mnogo naporno,ja njemu objašnjavam a on klima glavom,kao nešto ponavlja zamnom I povremeno me ispod oka prostreli u sise,a kada se čulo zvono, ja sam upisala čas u dnevnik,a Goran ustao I sa rancem krenuo van male seoske učionice.Ono što je na mene ostavilo utisak jeste ta ogromna izbočina na njegovim,sećam se sivim trenerkama,prosto sam pomislila da je stavio nešto u gaće kolika mu je to bila nabreklina,a onda sam u trenu skontala da mu se digao gledajući me u sise.
Celog tog dana u mislima mi je bio taj prizor.Gospode,pa to nema ni u filmovima,smejala sam se u sebi,a tokom odmora sam izlazila u ograđeno školsko dvorište, pošto sam tog dana bila I dežurni nastavnik, I dok sam kao obilazila park I dvorište,neprimetno sam tražila Gorana pogledom,ali kao da ga nisam primećivala dok sam prolazila pored njega,jednostavno za mene je on đak kao I svi ostali,međutim kad god sam od tog časa videla njega,odmah je u mojim mislima budio onu scenu I nabreklost na njegovim trenericama.Čak sam nekoliko puta I poželela opet da samo sa njim imam čas,ali to se nije dešavalo,ali ja sam nastavila da se trudim ne bih li Goranu makar malo olakšala shvatanje brojeva I matematike,što je jako teško išlo pa sam mu jednom,malo pre zvona, pred ostalim đacima rekla:
“Gorane ti ćeš morati da počneš da dolaziš na dopunsku nastavu”.
Videla sam da mu se to nimalo ne sviđa ali ja sam bila kategorična autoritet I nisam odstupala od svoje odluke.
“Danas posle škole reci mami ili tati da dođu kod mene”.
Rekla sam mu dok su ostali đaci izlaili I on sa njima,samo je nevoljno klimnuo glavom.
Možda pola sata nakon što je škola ostala prazna,ja otišla u svoj smeštaj I zadnjem delu šlole,skuvala kafu I videla kroz prozor kako dolaze Goranovi otac I majka.Tada sam shvatila da je njemu samo otac rom.
Dočekala ih,skuvala I njima kafu,a ja odmah prešla na stvar I rekla im da njihov sin mora da počne da dolazi na dopunske časove iz matematike,pošto je baš poražavajuće da ne zna osnove matematike.
Odmah su se složili I hvalili Gorana kako je vredan,radi I pomaže sve oko domaćinstva,ali da mu škola ne ide.Na pitanje Goranove majke,kada bi počeli ti časovi,ja sam pogledala u sat I rekla:
“Od sutra posle skole,u 17 sati,taman da odmori malo”.
Nisu još dugo sedeli a dok su odlazili njegova mama je rekla kako će Goran sledećeg dana doći tačno u 17h …..