Kažu da se to kada ste zaljubljeni u svoju mamu naziva Edipovim kompleksom. Pa sad kako god da se zove kod mene je to slučaj. U početku sam kao klinac mislio da je to neka ljubav koja je normalna a kako sam sazrijevao mislio sam da je to prolazna faza.
Kasnije u pubertetu sam sve češće zamišljao mamu i sebe kako vodimo ljubav. U početku sam se grozio tih maštanja ali s vremenom sam ih prihvatio pod normalno. kako su prolazile godine moja zaljubljenost u mamu nije prolazila.
Sada već kao zreo i odrasli muškarac sve jače sam žudio za tim da poševim vlastitu mamu. Naravno da nikada nikom ni u ludilu to nisam spomenuo. U svojim mislima napravio sam sto scenarija kako da pokušam zavesti mamu ali nikako to nisam bio u stanju izvesti. Naravno da sam se plašio njene reakcije i odbijanja a onda kako dalje živjeti uz nju i sa njom a od stida joj ne bi mogao pogledati u oči. No, posve neočekivano jednog dana sreća mi se nasmiješila.
