Bojana: – „Moram ići, vidimo se sutra.”
Gregor: – Bojana, imam kćer tvojih godina i znam kad nešto nije dobro. Molim te pričaj sa mnom. Samo 5 minuta, ok?”
Bojana: – „Pa dobro. Sjednimo u separe onda.”
Sjeli su u separe i Bojana je počela pričati.
Bojana: – „Prije 3 mjeseca radila sam samo pola radnog vremena, bilo je to samo privremeno, samo 4 tjedna. S takvom plaćom, taj mjesec nisam mogla platiti stanarinu. Zamolila sam vlasnika da me pričeka. Dao mi je 3 mjeseca da platim zaostatak. Počela sam raditi puno radno vrijeme i redovito plaćam stanarinu, ali još uvijek ne mogu onaj zaostatak. Sada sam počela raditi prekovremeno, i sljedeći mjesec ću možda moći platiti zaostatak, ali on više ne želi čekati. Moram platiti odmah ili napustiti stan do petka. Ne želim napustiti taj stan. Stan je tako dobar, na dobroj poziciji, razumna cijena… ali morat ću se iseliti.”
Gregor: – „A jebote. Zar ne možeš posuditi novac? Jesi li tražila od svog šefa da ti da unaprijed?”
Bojana: – „Ne, ne želim posuđivati novac.”
Gregor: – „Bojana. Mogu ti ja dati lovu. Meni to nije problem.”
Bojana: – „Ne, ne mogu uzeti novac od tebe.”
Gregor: – „Gluposti, sigurno da možeš. Možeš uzeti jer te neću prisiljavati da mi vratiš u nekom roku. Vratit ćeš mi jednom, bez obzira kad.”
Bojana: – „Hvala ali… ne znam…”
Gregor – „Reci mi koliko ti treba?”
Bojana: – „300 Eura.”
Gregor – „Ok, trebaš li gotovinu ili?”
Bojana: – „Da. Ali mislim da to stvarno nije dobra ideja.”
Gregor: – „Hajde, idemo do bankomata.”
Bojana: – „Oh, ja stvarno…”
Izašli su iz kafića. U blizini je bio bankomat. Gregor je podigao novac i dao ga Bojani.
Bojana: – „Stvarno mislim da ne bih trebala uzeti tvoj novac.”
Gregor: – „Ne želim čuti ne!”
Bojana je konačno uzela novac.
Bojana: – „Hvala puno. Obećajem da ću ti vratiti čim prije.”
Gregor: – „Nemoj se zamarati time.”
Bojana: – „Sad stvarno trebam popiti nešto i ti ćeš popiti sa mnom.”
Gregor: – „Pa može, zašto ne.”
Bojana: – „Ja častim ali ne bih trošila lovu u kafićima. Doma imam domaće rakije i vina.”
Gregor: – „Ne, ne, mogu ići s tobom doma.”
Bojana: – „Naravno da možeš, zašto ne? To je najmanje što mogu učiniti za tebe. Molim te, Gregore! Sada ja ne prihvaćam riječ ne”.
Gregor – „Ok, ali samo jedno piće.”
Otišli su u njezin stan.
Gregor razmišlja: – „Nadam se da me nitko neće vidjeti kako ulazim u stan s djevojkom…”
Ušli su u stan.
Bojana: – „Evo sjedni i probaj domaću rakiju od mojih a ja se idem presvući.”
Gregor je sjedio i pio finu rakiju. Bojana dugo nije dolazila.
„Pa gdje je ona?” – mislio je.
Bojana se ubrzo vratila odjevena u majicu bez rukava i kratku suknju.
Bojana: – „Evo me.”
Bojana je uzela piće i sjela do Gregora.
Bojana: – „Jako sam ti zahvalna. Stvarno se želim odužiti.”
Gregor: – „Bojana, u redu je. Stvarno ne moraš brinuti…”
Bojana: – „Ali stvarno želim… Barem te želim zagrliti.”
Gregor: – „Pa. ja…”
Bojana: – „Molim te”
Gregor: – „Ok, možeš me zagrliti ako želiš.”
Bojana ga je poljubila i zagrlila kao da je mala djevojčica koja je dobila igračku.
Gregor se zamislio: – Uh ovo je malo… Možda joj stvarno treba samo zagrljaj. Ok, mogu to prihvatiti.”
Zatim je Gregor uzvratio zagrljaj.
