Kada se moj sin oženio i doveo u kuću snajku, veoma sam se iznenadio. Nisam imao šta vidjeti. Moj sin je bio naočit i zgodan momak da bi ga svaka djevojka poželjela.
Međutim on je u toj djevojci vidjeo nešto što mi drugi nismo vidjeli. Bila je malo niža od njega ali ipak prosječnih oblina sa kojima je lako vladala. Za svoju sitnu građu je bila solidnog izgleda. Uvijek sam mislio da će dovesti nešto ljepše i atraktivnije ali sam se prevario.
Međutim pokazalo se da izgled i nije toliko bitan koliko su i ostale osobine. Njegova ženica, koja se zvala Adnana, bila je vrijedna i poštena žena. Vidjelo se da zna voditi kuću i poslove u njoj. Najviše što se dojmilo kod nje je poštovanje koje je iskazivala prema nama. A najviše je pokazivala da voli svoga supruga.
Kada sam upoznao njezinu majku a koja je bila udovica, pomislio sam da nije njezina ćerka. Dvije potpune suprotnosti i dva različita izgleda. Više je ličila na oca nego na nju. Da li je naravom bila kao ona vidjet će mo.
Uglavnom moja prija je voljela moga sina. Mnogo mu je ugađala i milovala ga kao da je njezin sin a ne moj. Zato je i on volio da često ode kod nje pa čak i da prenoći. Ona je njemu ugađala na svaki mogući način.
Moja prija je rano ostala bez supruga i ima samo Adnanu. Moj Dario je postao kao njezin sin. Kako je potjecala iz bogate porodice a i nakon muževljeve smrti ostalo je mnogo novca u nasljedstvu, tako da su imali lijep i ugodan život.
Desetak godina starija od mene ali ipak dobrog izgleda. Ja sam se veoma mlad oženio i odmah počeo sa stvaranjem porodice dok se prija kasno udala nakon podužeg curovanja. Dobila je ćerku četiri godine nakon moga sina. Inače slobodnog duha i opuštena, u svemu je bila bez imalo ustezanja i otvorena. Iako je bila takva ipak je bila poštena osoba i o njoj se nije čulo nikada ništa loše.
Ja sam bio građevinar po zanimanju i sve što sam stekao, ostavrio sam to sa svoje dvije ruke. Nisam se bojao nikakvog posla a i znao sam dosta toga raditi. Cijenili su moj rad i zbog toga sam bio tražen. Imao sam posla čak i zimi kada inače svi odmaraju. Uvijek se nađe nešto od posla.
Jedan puta me nazvala moja prija da dođem pogledati kupatilo. Bila je kasna jesen a žalila se da negdje voda curi. To se moralo sanirati što prije dok nije dobro zahladnilo. Sin je napokon položio ispite i dofatio se posla u nekoj kancelariji u gradu. Ubrzo su se tamo i preselili. Kako nisam imao od njega pomoći odlučio sam da odem sam i pogledam situaciju.
Veselo me dočekala na vratima uz riječi
– Nema nitko prijatelja ko ja. Kad god zapne eto ti njega.
Prihvatio sam to kao šalu. Ponudila me kahvom ali sam odbio. Htjeo sam da pogledam situaciju pa će mo se dogovarati kasnije. Imao sam šta i vidjeti. Katastrofa u kupatilu. Doduše kuća je i bila starije gradnje i cijevi nisu mogle dugo izdržati nagle promjene temperatura. Sve je se moralo porušit i iznova krenuti sa ugradnjom.
Kako sam joj to rekao ona je odlučila da se napravi i malo drugačiji raspored. Umjesto kade išla bi tuš kabina, drugačije pločice, grijanje i razne druge sitnice. Uglavnom ja sam imao posla 15-ak dana. Bolje i to nego negdje visiti vani po ovoj zimi.