– A…. aaaahhhh…. jde…. . Miro……aaaahhhh……jebi……meeeeee…. . ooooohhhhh……ne…. moj……. aaaahhhhh……jače……. prestat……. . ooohhh……ooooohhhhh……. . aaaaaahhhhhh……. . moram…. . opet…. svrš……AAAAAAAHHHHHH
Kako je ona svršavala i bacala se po trosjedu tako sam i ja osjetio da ću svršit. Izvadio sam kurac iz njene mace, u tom trenutku iz mene je izletio uzdah:
– Gabiiiii !… . AAAAAAHHHHH
Eksplodirao sam kao atomska bomba, sperme je opet bilo po grudima, trbuhu, maci, butinama.
Nježno sam legnuo na Gabi, pritisnuo ju svojim tijelom i odlučio da ju više nikada ne pustim od sebe.
Na moju žalost, naša budućnost je imala druge planove. Nakon što smo konačno došli do daha, Gabi mi je ispričala da je prihvatila poslovnu ponudu u drugoj državi, da mi nije imala srca reći i da me je još jednom morala imati samo za sebe. Slušao sam ju u nevjerici, proklinjući sudbinu i moju neodlučnost još tamo u Rijeci.
Drugi dan se spakirala, otpratio sam ju na željezničku stanicu jer je putovala vlakom. Poljubila me na rastanku u obraz jedva suzdržavajući suze. Moram priznati da ni meni nije bilo lako. Vlak je otišao, s njim i Gabi, ostao sam stajati na stanici ni sam ne znam koliko dugo. Jednostavno se nisam mogao vratiti samo tako u stan. Još i dan danas osjećam njezin miris u stanu, kao da me je odlučio cijeli život proganjat zbog moje neodlučnosti. Trebalo mi je vremena da opet svoj život dovedem u normalu.
Što se može, idemo, sutra je novi dan.
