Gledam njezine oči, napaljuju me neizrecivo, vidim ono što postoji i u meni – bol. Patnju, divovsku. Gleda me hladno i bez obzira, igram se sa stvarima koje će me opeći, no znam to. Uživam u tome. Poremećena je do stupnja zavodljivosti, reagiram na to. Osjećam zadovoljstvo, jer ništa bolje ne znam. Ne možemo se izraziti riječima, no možemo djelima. Riječi su plitke, čini su ispunjenije. Zato ne verbaliziramo, osim u slikama i izvršavanju. Kažem joj da bi mogli prošetati do garaže, nikada nisam bio tamo. Prati me.
Ulijećemo unutra, šećemo s ciljem, mojim ciljem. Kurac mi se polako diže, a ne diže se uvijek. Nalazimo osvijetljenu tamnicu mira – nekakvu sporednu rupčagu u koju gmižemo. Svijetlo nas mami svojom žarkošću, sve postaje perverznije, vidljivije. Privija se uz mene i ljubi me. Uzvraćam joj poljupce. Tonemo u sjajno podzemlje.
Betonski bijeli zidovi otkrivaju naš pad, moralni pad, no mi smo racionalni. Moral je ispod nas. Rukama oblizujem sva njezina izbočenja, neka su veća, a neka manja. Zaustavljam se na stražnjici, dobra je. Posvećujem joj pažnju, sviđa joj se moj trud, ona isto reagira na mene. Stenje potiho, no ne može se opustiti.
Vadim kurac iz gaća, ima što za vidjeti, a vidjela je to već mnogo puta. Dlanovima me odvaja od sebe, kaže mi da to ostavimo za idući put, no prešao sam točku povratka. Spremam se i vodim je za ruku, dalje, na neko mračnije mjesto, isto u garaži. Ventilatori bruje, a mi idemo do njih. U polumraku sve postaje skrivenije, a naš zločin manje stvaran.
Kaže mi da će mi ga popušiti, obećala je, a svoja obećanja izvršava. Govorim joj kako nije potrebno, želim da i ona uživa, a znam da joj to nije prijatno. No, ne odustaje i spušta se na koljena koja joj dodiruju hladan betonski pod.
Otkopčavam šlic, a ona radi sve ostalo, nahodim je što da radi i kako, no ima ona već vještine u tome. Ne uživam gledajući je tako, dižem je s poda i privlačim sebi, još jednom joj ponavljam da to ne treba činiti, ne zbog mene, no ne odustaje, odlučila se to izvršiti. Okrećem je, na što ona ponavlja da to ostavimo za idući put, ne želi varati momka tako često, ne želi lagati, dosta joj je toga. Ne slušam je.
Zaokrećem je licem prema željeznoj ogradi koja odvaja ventilatore od garaže, kontejneri su blizu, osjećam njihov smrad. Parkirani auto s druge strane nas zakriva, slabašno. Rešetka je prljava, no pribijam je uz nju, ne opire se više. Znam da to i ona želi, no principi je sputavaju.
Prstima se igram s njenim klitorisom, nabubrio je već. Mi ne osjećamo sreću, zadovoljstvo je naš jedini bijeg. Guram joj prljave prste u pičku, pripremam je. Laktom je hvatam pod vrat i stežem u omču, naginjem je prema sebi, a njena leđa oblikuju luk. Nisam znao da je tako fleksibilna. Prsti mi se počinju sklizati, uzbuđuje se polako. Možda je i boli, no to je specijalna čar za nas, otupjele. Pritišćem prstom direktno njen klitoris, izmiče mi ruku odatle i tiho šapće kako je moram posredno masirati po njemu, ne direktno. Ima velike labije pa se njima služim, trljam je njima. To joj iznimno godi. Rukama se upirem o polu-zahrđalu rešetku i unosim tu nečist u nju, ne razmišljam o tome, tada. Možda će dobiti i upalu, no za nas nema proračunavanja, ne sada. Stoga idemo do samoga kraja, čak i nauštrb sebi. Moja samokontrola omekšava kao što se moj ud ukrućuje, želja postaje opterećujuća, pohota uzurpirajuća, a ništa me sada ne bi moglo odvratiti od započetog. Gleda moje lice na kojem se nazire barijera koja popušta, ne primjećujem strah jer ona ne odstupa, ako se i boji ne pokazuje to. Pretpostavljam da je dobrano iskustvena s »padom« – zato može podnijeti i moj.
