Kako sam za Valentinovo ostala sama, jer je Lido na par dana otputovao iz grada, navodno poslovno, sjetila sam se svoje frendice Mirne, koja je sama bila već dulje vrijeme, te ju odlučila pozvati da provede veče kod mene, namjeravajući nas obje razveseliti jednim malim poklončićem. U stvari, pokazalo se da i nije bio tako mali. Naime, već neko vrijeme planiram si priuštiti jedan vrući striptiz, upravo onakav kakav nude zgodni mladići po raznoraznim oglasima, pa mi se Valentinovo učinilo kao idealna prilika za ostvarenje te maštarije.
I tako, nakon dvadesetak pročitanih, pozornost mi je privukla jedna vrlo štura, ali konkretna objava: Drage moje dame, ako ste dovoljno zrele i pohotne, javite se vrlo zgodnom mladiću (23); ni dan danas nisam sigurna je li se taj broj odnosio na godine ili centimetre, koji će vas uz simboličnu naknadu, u diskreciji vašeg doma, izazivati erotskim plesom, a nisu isključeni ni drugi oblici zabave.
Cijena je bila prava sitnica, a i glas, koji mi se javio na telefon, bio je vrlo ugodan, tako da sam ga odmah angažirala, naručivši ga za deset sati uveče. Naravno, Mirni nisam htjela ništa reći, jer sam ju željela iznenaditi, a i bojala sam se mogućnosti da joj se ideja ne svidi, pa da izmisli nekakav izgovor kako bi ostala doma. Ovako, jadnica je cijelo vrijeme mislila da ćemo pijuckati kavice, ogovarati nekoga i gledati tv-serije, kojih je te večeri bilo na pretek. Istina, to smo i činile, ali samo u početku, do deset sati. A onda iznenađenje!?
– Jesi li zvala još koju frendicu? – upitala je Mirna, kad je čula zvono.
– Koliko se sjećam, ne! – odgovorila sam, hineći da sam iznenađena kao i ona. – Nemam pojma tko bi to mogao biti!
Zatim sam krenula otvoriti. A na vratima, sam Apolon!? Božanstveno lijep, gorostasno visok, manekenski vitak, jednom rječju savršen!
– Dobra veče! Nadam se da sam na pravoj adresi? – pozdravio je i upitao, glasom radi kojeg sam ga i angažirala.
– Naravno, samo izvoli! – potvrdila sam i propustila ga unutra.
Dok je u hodniku skidao jaknu, iskoristila sam priliku i pojasnila mu plan koji mi se u međuvremenu iskristalizirao u glavi. Trebao je, naime, šutke ući u sobu, pustiti si glazbu i započeti predstavu, ne obazirući se previše na Mirnu. Ja bih sve to u početku lijepo promatrala, jer sam silno željela vidjeti izraz Mirninog lica kad shvati o čemu se radi, te im se nešto kasnije, razumije se, i sama pridružila.
Momak, a rekao mi je da se zove Robert, blagonaklono je prihvatio moju ideju, iskazujući pri tome zavidni nivo profesionalizma. Zatim je pričekao da ugasim svjetlo u hodniku, kako bih mogla neopaženo virkati, pa ušao i ostavio vrata malo odškrinuta. Malo je reći da je Mirna bila šokirana, a njeno lice kao da je govorilo.
– Otkud sad ovaj? I tko je on uopće? Možda neki novi Laurin ljubavnik? Ili susjed? Zašto tako odvratno šuti? Uh, kako je samo visok i zgodan! Sestra bi ga vrlo rado potrošila! Daj bože da joj je susjed! Ali kamo to ide? Što to radi? Pušta glazbu?
A onda se, na prve taktove, osmjelila, pa se predstavila i upitala:
– Ja sam Mirna, a ti?
– Robert! – odvratio je striper hladnokrvno, pa si počeo raskopčavati košulju, lagano se ljuljajući u ritmu nasred sobe.
– A što ti, uopće, radiš ovdje? – nije bila zadovoljna odgovorom.
– Pa, svlačim se – nije se dao zbuniti, sve brže njišući bokovima.
– Kako to, svlačiš se? A gdje je Laura? – nastavila je Mirna, sve nemirnije se gnijezdeći na kauču.
– Koja Laura? – uzvratio je Robert.
– Pa, gazdarica, ona koja ti je, pretpostavljam, otvorila vrata – pojasnila je Mirna. – Još ćeš mi reći da ju ne poznaš, a svlačiš se u njenom stanu.