U meni je svaki misic treperio dok sam prilazila kaficu gdje je trebalo da se nadjemo. Nisam mogla da vjerujem da sam preletjela ocean da se vidim s njim. Dosla sam mnogo ranije I pijuckajuci kafu I tonik, razmisljala sam kako je taj muskarac postao moja jedina preokupacija I zelja u zadnje 2 godine, kako ga nikad nisam dotakla ni osjetila, a znala sam njegov miris, negdje duboko u sebi sam znala na koji nacin vodi ljubav, sto ga uzbudjuje, sto mu je vazno, sto ga fascinira.
Cekajuci ga, pitala sam se da li cu uopste u prirodi da mu se dopadnem, da Ii ce osjecati onu glad koju je osjecao zamnom sve ovo vrijeme, hocu li osjetiti isto, da li ce stvari da se odvijaju medju nama kao u nasim fantazijama ili ce sve biti mnogo blaze I bljutavije. I prije nego sto smo jednom priznali neke sexualne mastarije I snove, zamisljala sam ga I osjecala upravo takvim kakvim mi se opisao, ali mnogo brutalnijim u pozitivnom smislu te rijeci. Sjedila sam u zadnjem separeu na dnu kafica I iz prikrajka promatrala sve koji su ulazili I izlazili.
Trebalo mi je 2 godine da se odlucim na ovaj korak I nakon vise od 2 godine, nakon pokusaja da svako krene sa zivotom na svom kontinentu, ipak nas je splet okolnosti podsjetio na postojanje onoga drugoga I probudilo u nama onu staru, dugo zatomljavanu zelju za susretom. Sad sam bila tu, povratka vise nije bilo. Vidjela sam ga kako ulazi i umjesto da istrcim pred njega, ja sam se sakrila za naslon klupe u separeu .
Prisao je sanku. Na sebi je imao farmerice koje su bilo poprilicno napete I stajale mu bas onako kako sam ga I zamisljala. Njegova kosa je bila pokupljena u repic. Imao je velika stopala, velike sake. Na njemu kozna jakna, mada je vani bilo poprilicno toplo I suncane naocari koje je pri ulaksku u kafic, podigao na celo. Sjeo je na barsku stolicu za sankom.
Bio mi je okrenut profilom I narucio pice. Nisam mogla cuti sto je narucio, ali sam u sebi mislila:”Pivo!” U tom casu, konobar je stavio pivo ispred njega.
“Oh, Boze! Zasto sam dosla? Zar nisam mogla da ostanem tamo gdje sam bila I volim ga kao I do sada, na daljinu”. Ovako, postojala je mogucnost da nije ono sto sam mislila da jeste, postojala je mogucnost da mu se ne dopadnem, postojala je mogusnost da cu u njegovim ocima, umjesto pogleda pantera punog sexipila, ugledati nezadovoljstvo, ili mozda ravnodusnost. Kako bih rado kukavicki pobjegla ali da bi to ucinila, trebala sam proci pored njega. On se nije ni okrenuo prema meni vec je uporno pogledavao prema ulazu, prema svakom novopridoslom gostu.
Nakon 10-ak min, konobar mi se priblizio I pitao zelim li jos nesto popiti. Rekla sam mu da mi donese isto, da donese jos jedno pivo I da muskarcu za sankom kaze da ga S. ovdje ocekuje. Dok sam to govorila, moje srce je prijetilo da iskoci. U glavi sam osjecala pritisak, bubnjalo mi je u usima.
Prije nego se konobar udaljio, stigla mi je poruka I umjesto objave za poruku, sa mog telefona su se zaculo:”LJubomoran sam na vjetar sto ti kosu dira….”Na tih par stihova, nama oboma najdraze pjesme, njegovo se tijelo vidno ukocilo I on se okrenuo . Pogledi su nam se sreli. Ustala sam I stjala pored stola. Polako je prilazio. Gledali smo se u oci. U vazduhu se osjecala napetost, strah od reakcije onoga drugoga. Stajao je ispred mene, konobar se izvinio I otisao. Gledali smo se, cutali. Prvi je progovorio:”Tvoj telefon…znao sam da si ti…kako si prosla da te nisam vidio…” mucao je. Boze, kako je bio sladak u svoj toj svojoj zbunjenosti. Pruzio je ruke, primila sam ih….Povukao me k sebi. Stajali smo tako u zagrljaju, oboje napeti. Konacno se snasao I rekao:” Pa, da sjednemo….”
