Obozavala sam njegov glas, njegov Bosanski naglasak je bio tako simpatican. Sjeli smo jedno pored drugoga. Stavio je ruku na naslon klupe, iza nas. Konobar je prisao I donio naruceno pice, kao I pivo koje je njemu ostalo za sankom samo naceto. Nervozno je vrtio flasu slobodnom rukom. Nisam mogla na njegovom licu procitati sto misli I to me izludjivalo. Moj tel se ponovo oglasio porukom. Pogledali smo se smjeseci.
“Pa ti imas ton za poruke s tom pjesmom”, rekao je.
“Da! Pa znas da mi je to najdraza…”, rekla sam u sebi prekorijevajuci sebe za neoprez, jer time sam mu dala do znanja da mi je stalo. “Bit ce mi sramota kasnije kad mi kaze kako osjecaji nisu onakvi kakvim se nadao…” mislila sam. Polako, poceli smo se opustati I pricati neusiljeno. Otisli smo prosetati. Bio je moj vodic kroz svoj grad. Dok smo hodali, svako malo bi me dotaknuo preko ledja, oko pojasa.
“Koliko ostajes?” upitao me.
“Pa, idem predvece nazad!”
“Kako nazad? Pa zato tako brzo..”
“A sta bih?” pognula sam glavu da ne vidi kako mi se suze skupljaju u ocima. Nisam mogla dokuciti nista u njegovom ponasanju da bi mi reklo:”Drago mi je da si tu! Ostani!”
“Ostani jos malo, molim te”, tiho je rekao povukavsi me prema sebi….”MOlim te…”
“OK! Hajde onda da mi nadjemo hotel”. Zeljela sam apartman umjesto samo sobe. Nazvao me razmazenom saleci se samnom. Znao je da sam po malo klaustrofobicna I da se prijatnije osjecam u vecem prostoru. Pronasli smo odgovarajuci hotel u blizini, nakon toga otisli na rucak uz koji smo vrlo prijatno caskali potpuno opusteno. Upitao me da li sam umorna. Bila sam. Rekao je da ce da ode I ostavi me na par sati da se odmorim, a on ce za to vrijeme obaviti neki posao koji je planirao da odradi jutros kada sam ga nazvala da sam dosla, pa ce se vratiti. Otisli smo po moju torbu na stanicu, vratili se u hotel, popili kafu sjedeci na podu moje sobe I onda je otisao utisnuvsi njezan poljubac u moj obraz, ponijevsi sa sobom karticu za vrata moje hotelske sobe.
Kada je otisao, razmisljala sam zasto sam tako zakocena, sto je to da me sprijecava da budem spontana I opustena, zasto mu nisam prisla, zasto ga nisam potucala onako zivotinjski kako sam zeljela. Stvar je bila u tome sto sam ja tog muskarca osjecala svakom svojom celijicom, a ne samo picom. On je u meni budio sva moja cula, zeljela sam njegovu dusu, njegovo srce, a ne samo njegovo tijelo. Svaka celijica u meni je treperila. Istusirala sam se, pripremila sto cu obuci I legla ali nisam mogla zaspati. Zatvorila sam oci I kao nebrojeno mnogo puta prije toga, zamislila da vodim ljubav s njim, da me uzima na nacin na koji sam oduvijek zeljela. Zaspala sam snom pravednika nakon toga. Budeci se, osjecam ruke na svom tijelu, osjecam kako je necije tijelo pripijeno uz mene, osjecam topao dah na mom vratu I strah me da otvorim oci kako predivan osjecaj ne bi nestao. Ipak ih otvaram I susrecem se sa najjebozovnijim pogledom na svijetu. Smijesim se. Uzvraca mi osmijeh, privlaceci me jos blize sebi.
“Ado, kad si se vratio? Sto me nisi probudio?”
