Dvije godine sam studirao na FER-u i odustao. Dobro sad, nije me to baš pogodilo kao ni moje roditelje. Inače, oba moja roditelja su zaposleni u vrlo dobrim poduzećima i oboje imaju višu stručnu spremu. Upisao sam FER jer sam od malih nogu bio zaokupljen kompjutorima. Vrlo često sam se družio sa susjedom Stjepanom koji je dosta stariji od mene a posjeduje malu tvrtku za servis i održavanje računala. Od njega sam jako puno naučio. Kada sam prestao pohađati fakultet radio sam jedno vrijeme kod Stjepana, kako se ono kaže, u fušu. Potom sam se uortačio s dva prijatelja pa smo pokrenuli vlastiti biznis. I sve u svemu to za sada solidno funkcionira. Ovaj uvod možda i nije toliko bitan ali nije zgorega da vas upoznam s tim da sam, što se kompjutora tiče, jako dobro potkovan.
Znao sam da moja mama Ema na svom laptopu vodi neku vrstu vlastitog dnevnika. Inače mama se onako amaterski bavi pisanjem. Znam da je svojevremeno pisala pjesme, pa i sad ih piše, eseje, pripovjetke… Surađivala je izvjesno vrijeme s jednim amaterskim kazalištem te je za njih pisala scenarije za predstave. Inače je studirala književnost i strane jezike pa sad jako dobro govori nekoliko jezika što joj omogućuje da honorarno zarađuje kao prevoditeljica. Nikada nisam imao potrebe a ni želje zavirivati u mamin ili tatin lap top osim ako bi me zamolili da im otklonim neki kvar ili virus. Vjerojatno to nikada ne bi ni učinio da nisam primjetio kako se mama počela nekako drukčije ponašati. Moj tata valjda zbog prezauzetosti poslom ništa nije primjećivao ali ja, koji sam s mamom provodio više vremena nego on, primjetio sam da se u njenom ponašanju nešto promijenilo. Teško mi je opisati što točno ali jednostavno sam osjetio da se s njom nešto događa.
Počeo sam je pozornije promatrati i vrlo brzo sam uočio da sve češće izlazi a često ostaje vani do kasno u noć. Inače mama i tata upoznali su se na planinarenju. Naime, oboje su voljeli planinariti, onako rekreacijski, i negdje na Žumberku su se upoznali, počeli češće viđati i na kraju su prohodali pa se vjenčali. Mama je malo-pomalo, pritisnuta obvezama, taj hobi skroz zapostavila dok je otac i dalje planinario i hodao Medvednicom kada god bi mu to vrijeme dopuštalo. Stoga je rijetko vikendima bio kod kuće. Znao bi s kolegama planinarima potegnuti čak do Velebita, Biokova a nerijetko su išli i u Sloveniju na druženja s tamošnjim planinarima. Osim toga obavljao je funkciju tajnika jednog malog amaterskog rukometnog kluba pa je i snjima često putovao na utakmice. Inače, on je nekada u mladim danima i sam trenirao rukomet. Mama je sad intezivno koristila ta njegova česta odsustva kako bi izlazila. Ti njeni česti izlasci su u stvari bili prvo što sam uočio.
Svoj mini laptop držala je u ladici svog radnog stola. Ladicu je uredno zaključavala ali bravica na ladici nije bila neki problem. To njeno čudno ponašanje nagnalo me da počnem istraživati što se to točno događa s njom. Najprije sam joj malo prelistao mobitel. Pronašao sam nekoliko poruka pomalo sumnjivog sadržaja. Naime, pisalo je da je poruku primila ili poslala Saši. E sad Saša je mogao biti muškarac ali i žena. Nije sad u tim porukama bilo nečega posebnoga. Dogovori za odlazak u kupovinu ili na kavu. Kasnije sam shvatio da su to bile u stvari šifre. Mama je bila oprezna pa je čak i prilikom slanja tih poruka nastojala da te poruke, ukoliko ih netko vidi, ništa ne posumnja. Vjerojatno ni ja ne bi nešto posebno sumnjao da se jednog dana dok je bila u kuhinji i stavljala suđe u perilicu nije oglasio mobitel. Tri kratka ali iritirajuća tona bili su znak da joj je stigao SMS. Uzela je mobitel u ruku i nije primjetila da je pozorno promatram.
0
