– Kako je lijepa, kakav božanski stas, kakva svježina! – poviče ona, stiskajući je o svoje grudi. Gorim…Ah! Medena moja. posudi mi tvoju ruku…
Povlačeći je na počivaljku, ona u njoj ponovo oživi sve želje, dok je Babet, svojom neiskusnom rukom, stiskala Venerin brežuljak.
– Prekinite te ushite, kažem im ja, vaša odjeća je prepreka užicima koje tražite i onima naših očiju.
Skinite te okrutne zastore koji ometaju vaše dodire i naše poglede.
Ona pristane na to i, s mojom pomoći, za dvije sekunde izgledala je kao Dijana koja je izlazila iz kupke. I ustremivši se ponovo na svoj mladi plijen, ona provuče jednu nogu između njezinih tako da su se hramovi dviju sportiskinja požudno trljali o bedra protivnice. Ruke su im se ispreplele, grudi su im se dodirivale, njihova usta, zalijepljena jedna na druga, odškrinula su se da propuste organ govora koji je postao onaj požude, krsta su im se micala, kose su im lebdjele, tu i tamo, po njihovim tijelima čiji pokreti su oživljavali slikovitost prizora. Kako su se razjareni uzdasi čuli, reklo bi se da se Venera tješi u naručju Eufrosine u odsutnosti Marsa. Odjednom one se zaustave, pet ili šest grčevitih i ubrzanih pokreta najave nam da su pred ciljem i ubrzo vidjeli smo kako biseri užitka teku po bojnom polju.
– Ah! Draga moja kumo, ah! dragi moj opate, kakva sreća što nisam više dijete.
Nakon tog uzvika i nekoliko milovanja koje je umor učinio umjerenijima, naše ljepotice uputile su se obući kad će de Valbouillant, kojega je ta scena učinila zamamnijim nego ikada reći:
– Hoću li ja biti jedini koji nije priuštio nikakvog užitka ovoj ljupkoj djevojci? Ne, nikako, molim vas.
I stišćući je u svom naručju, ponovo je baci u poprište bitke koju je upravo napustila.
– Ne mogu ga kriviti, kaže njegova žena, nikada nije bilo zavodljivijeg predmeta. Ali što je s nama, hoćemo li ostati dokoni gledaoci?
– Ne, kraljice moja. Dopustite najprije da moja usta pokupe nektar koji ste upravo prosuli, da bih učinio mjesta onome što želim uliti.
Ona na to pristane i moj zaljubljeni jezik, istražujući kutke unutrašnjosti hrama, naslađujući se tim božanskim pićem, ponovo raspali njezine i moje želje. Onda, povlačeći je na mene u trenutku kada je uvukla pravoga u uobičajenu stazu, utisnuo sam svoj prst dovoljno vlažan u malu susjetku i, podvostručivši tako njene osjete, zajedno smo stigli do željenog cilja, u času kad je de Valbouillant izgubio snagu pokraj nas na grudima mlade Babete. Naši uzdasi su se pomiješali, ostali smo nepomični nekoliko trenutaka i promatrali smo mirnim i zadovoljnim očima ljepotu tijela koja su nas dodirivala.