Subotnje sunčano jutro bilo je idealno za malo tjelovježbe te sam odlučio provesti ga u vožnji biciklom. Eh da, zovem se Mario i obožavam vožnje biciklom. Nema ničeg boljeg od vjetra u kosi, mislim jedino lijepa žena može tome konkurirat i osjećaju umora nakon prijeđenih podosta kilometara. Tako sam i tog dana bacio bicikl na nosače na mojem automobilu i krenuo prema svojem odredištu, biciklističkoj stazi oko jednog prelijepog jezera.
Očito je još bilo dosta rano jer kada sam došao sa biciklom na stazu, gotovo da nije bilo nikog. To mi je i odgovaralo jer ne volim gužvu, hrpu ljudi koji sumanuto jure biciklima po stazi ne poštujući ni malo vozačku kulturu. Nizao sam krug za krugom, pošteno se oznojio i već bio pomalo umoran. To je vjerojatno i bio razlog što nisam na vrijeme primijetio vozača bicikla, a očito on mene nije ni vidio, koji se sumanuto sjurio sa neke divlje stazice ravno na biciklističku. Da bude gore vidjevši mene, uspaničio se te počeo vrludati volanom i svom snagom se zaletio u moj bicikl. Ljudi moji, tako sam se raspao po stazi da sam mislio da će me povećalom tražit. Bolje sreće nije bio drugi biciklist, i on se dobro razbio. Nakon nekoliko trenutaka uspio sam se podići, srećom bez ozbiljnih posljedica te krenuo pomoći drugom biciklistu koji se još uvijek pokušavao podići. Pitao sam ga:
– Jeste li dobro ?? – upitao sam ga i pružio sam mu ruku da se podigne
Ležao je na leđima, polako se okrenuo u sjedeći položaj i …ostao sam bez teksta. Moju ispruženu ruku prihvatila je prekrasna žena, prekrasnog lica i još ljepšeg tijela. Skinula je kacigu s glave i pokazala dugu smeđu kosu.
– Da, dobro sam, vidim da ste i vi, jako mi je žao što sam se zaletjela u Vas
– Nema problema, sve je u redu – mislio sam si , s obzirom kakva lijepa žena stoji ispred mene, sve joj je oprošteno
Malo smo još razgovarali, prešli na ti, očistili se, pregledali bicikle, upoznali se, zvala se Marija ….koja slučajnost, kad me je upitala:
– Mogu li ti se nekako odužit što mi nisi odmah sve bogove skinuo s neba, recimo navečer imam rođendanski party, možeš li doći ? – upitala me i pogledala onako s iskricom u oku
– Naravno – odgovorih brže, bolje
Dogovorili smo sve detalje i rastali se, čak smo razmijenili brojeve telefona. Mislio sam si, pa ovaj dan postaje sve bolji i bolji.
Nestrpljivo sam čekao večer, uredio se, namirisao, kupio cvijeće, nešto moram donijeti, ipak idem na rođendan. Lako sam našao adresu, pozvonio, malo pričekao jer se čula glazba iz stana, vrata mi je otvorila Marija. Kako je samo izgledala, za neprepoznat, dugačka suknja sa velikim izrezom, dekoltirana majica, frizura, šminka. Očito sam se zagledao u njene grudi, koje su se dobro vidjele u dekolteu, jer me trgnuo glas:
– Zemlja zove Maria, javi se, halo, je li to cvijeće za mene ? – upitala me promuklim glasom
– Eh, da, naravno, sretan rođendan, zdravlje, bla, bla, ….htjedoh je poljubit u obraz kad ona okrene malo glavu i podari mi dugotrajan, osudio bi se reći strastven, poljubac
Malo me zbunila, brzo sam se pribrao, ušli smo u stan, te me upoznala sa društvom. Vrijeme je brzo prošlo, najviše vremena sam proveo sa Marijom, plesali smo malo laganice i dobro se stisnula uz mene, bio sam blažen. Prošla je dobrano ponoć, mnogi su već otišli, i ja sam se počeo spremati kad me Marija zamoli da ostanem jer joj treba pomoć nešto oko bicikla. Mislim si ja, moš mislit u ovo doba. Znatiželja je bila prejaka i ostao sam. Smjestio sam se u udoban trosjed i čekao. Ostali smo sami, sjela je kraj mene i stavila mi ruku na preponu, kao slučajno. Morala je vidjet moju reakciju jer mi je u trenu postalo tijesno u gaćama. Stavila je ruku na moj kurac i lagano ga mazila preko hlača, dovodila me do ludila. Nisam ni ja samo uživao već sam rukom krenuo kroz razrez haljine prema mačkici, kad osjetih, nema gaćice. Pomazio sam joj mačkicu, duboko je uzdahnula i rekla:
