Redovno sam odlazio u teretanu kao student, gotovo svaki drugi dan. Savršena lokacija ne samo za dovest se u formu, već i za promatranje prekrasno oblikovanih ženskih tijela u raznim pozama. Bilo je tu puno zgodnih cura, no jedna se isticala iznad svih u svojoj ljepoti i savršenstvu.
Znate ono kad je cura toliko zgodna i jebozovna da joj se gotovo nijedan muškarac ne usudi prići? E pa to je bila ona, utegnuta od glave do pete u svojim uskim crnim tajicama i crno bijelim puma patikama, te plavoj gym potkošulji na bretele koja otkriva njezina preplanula ramena.
Otprilike između 20 i 25 godina, bila je par centimetara niža od mene, što je poprilično visoko s obzirom da sam imam metar osamdeset pet, obdarena dugačkim mišićavim nogama te isklesanom guzom o koju se može kresnuti šibica koliko je čvrsta. Uzak struk, ravan isklesan stomak i osrednje veličine grudi poput zrelog para dinja izdignutih iznad potkošuljom prekrivenih trbušnjaka koji bi se djelomično otkrivali dok je dizala bučice u zrak pred ogledalom. Dugačku kosu boje meda gotovo uvijek je držala svezanu u visoki rep nalik na punđu dok se jedan pramen kose slijevao niz njezin desni obraz tik do mesnatih usana ispod sitnog nosića i krupnih plavih očiju boje oceana. Od starih do mladih svi, ali baš svi u teretani okretali su se za njom pokušavajući neprimjetno baciti koji pogled na njezinu guzu dok radi čučnjeve te noge dok ih razgibava na šipkama prije intenzivnog treninga, no samo meni se smješkala hipnotizirajući me povremenim pogledom svojih plavih safira.
Iskreno, nisam jedan od onih povučenih tipova, međutim u ovoj situaciji nisam znao kako da joj priđem. Iz dana u dan skupljao sam hrabrosti, no taman kada bih krenuo počela bi s nekom vježbom i uhvatila bi me blaga panika. Uostalom, kako prići takvoj boginji? Takvom savršenom ženskom biću?
Jednog ljetnog dana odlučio sam kako je trenutak sada ili nikada te polako ali sigurno prišao do nje. Sjedila je na klupi nakon vježbanja disajući duboko dok su joj se grudi izdizale u ritmu a tamna koža sjajila od znoja. Panika me je i dalje hvatala, no držao sam se, posebice kad su nam se pogledi sreli te se nasmijala onim istim prekrasnim osmjehom od kojeg dobije rupice u obrazima. „Ćao“, izustio sam jedva izvlačeći ta tri slova iz grla.
„Pa Ćao“, odgovorila je gledajući me tim velikim očima s dlanovima naslonjenim na bedra. „Imaš dobre patike, pa rekoh da te pitam postoji li muška verzija, ove moje samo što nisu pred raspadom?“, nadovezao sam se pri čemu se još jednom nasmijala. „Hvaala. Iskreno ovo i je muška verzija, nosim broj 41 pa mi je zgodnije kupovat na muškom odjelu.“ Govorila je onako pomalo hrapavim glasom ispruživši desnu nogu i promatrajući čas nogu čas mene.
„Bome imaš veliku nogu!“, progovorio sam proklinjući samog sebe zbog toga, „Ja nosim 46 broj tako da nisam ni ja ništa bolji“, pokušao sam se izvući. „I jel istina što kažu za dečke s velikim stopalima?“, pitala je onak provokativno u isto vrijeme popivši malo vode iz plastične boce, dok je jedna kap onak izazovno klizila niz meku kožu na vratu. „Pa…možeš saznati ako želiš“, rekao sam onako tiho zavodljivo promatrajući ju kako ostavlja bocu sa strane dok se osmjeh na njezinu licu u sekundi pretvorio u zavodljivu grimasu. „Elizabeta“, pružila je desnu ruku. „Marko“, odgovorio sam prihvativši nježno mekani dlan.
