Please wait...

Upoznala sam tipa u kafiću i odmah mi razvalio sve rupice

U kaficu je bila uzasna guzva. Jedna jedina slobodna stolica je bila barska, pored sanka i na njoj smo se izmjenjivali nas troje, moj drug Boki, drugatica Ena i ja. Ljudi su se gurali uokolo, potiskivali jedni druge. Podsjetilo me to na Beogradske prepune autobuse.

U jednom trenutku, dok sam stajala, osjetila sam neciji dah na potiljku, onda je netko gurnuo osobu iza mene..osjetila sam kako se necije tijelo prilijepilo uz moje i kvrgu na mojim guzovima, samo na trenutak, a onda je spustio ruke na moje misice onako odozada i dubokim, muzevnim glasom rekao:

– “Izvini, ljepotice!”

Nisam se uspjela okrenuti zbog guzve, ali sam rekla da nije problem. Na to je prijateljica, koja je sjedila na barskoj stolici okrenuta postrance prosaputala:

– Naravno da nije problem! Ne bi se ni je bunila da mi se takav komad zavuce medju guzove kao tebi.

Cerekali smo se. Konobari su prozivali brojeve koji su podijeljeni gostima po dolasku i kako je kojii stol illi separe ostajao prazan, provodili su goste koji cekaju do njihovih mjesta. Mi nismo ni uzeli broj jer smo planirali da samo popijemo pice i da idemo dalje. Prijateljica je ponudila da malo sjednem ako hocu. Glasno je komentarisala da voli da ju gurkaju odostraga. Zamjenile smo mjesto i tada sam obratila paznju na muskarca koji je bio gurnut na mene. Moj pogled se susreo sa predivnim tamnim ocima, kako sam znala po nekad da kazem za neke izazovne muskarce, vrlo jebozovnim pogledom. Gledali smo se ne trepcuci. Neka cudna toplina se razlila mojim tijelom, a pica je pocela da pulsira. Prijateljica je nakon 10 min rekla da mora da sjedne te smo opet zamjenile mjesta. Stajala sam tik ispred njega. Dok je prijateljica stajala moj tamnooki, jebozovni muskarac je stajao podalje od nje, ali sada je opet bio tik uz mene i ne samo da mi nije smetalo nego mi je i prijalo. Njegove prepone su bile  cvrsto pripijene uz moju guzu. Nisam mogla da se kontrolisem, premjestala sam se s noge na nogu i mjesukala guzovima, pritaknuvsi mu se besramno jos blize. Boki, moj drug se poceo dosadjivati, a kako kaze, nerviralo ga je da mu neko visi na ledjima non-stop. Zabacila sam glavu unazad. Muskarac iza mene je bio visok, savio je glavu i obrazi su nam se dodirivali.

– “Hoces li..”

– “Hocu!” rekao je  prije nego sam zavrsila pitanje.

Nasmijesila sam se, a on je uzdahnuo i izdahnuo duboko. Osjetila sam njegov dah i pitala ponovo

– “Hoces li da sjednes?

– “Vec ides?” tiho je rekao.

“Ja sam Alen”, dodao je.

Rekla sam mu svoje ime i povukla drugaricu da ustane, Ustajuci je ponovo saljivo gundjala:

– “Eto, kakva su luda vremena dosla da zene ustupaju stolice muskarcima! Jebes nesrecu, kad je najzanimljivije bar za neke od nas, Boki hoce da ide!”

Smjestili smo se udobno u separeu kafica u kojem smo provodili najvise vremema i ciji vlasnik je bio nas dobar drugar. I on nam se pridruzio sa jos nekoliko drugih prijatelja. Pricali su se vicevi, salilo se kao i uvijek, vecer je prolazila nevjerovatnom brzinom. Najednom, konobar nam donosi pice koje nitko nije narucio i kaze:

Možda Vam se sviđaju i ove
guest
0 Komentari
Inline Feedbacks
Vidi sve komentare