Kako bi mi se mogla usprotiviti, znao sam je, no jednu sam stvar danas tek trebao otkriti. Utjerujem joj prst u šupak, stenje kao da Boga gleda. Srce mi se ozarilo, to jest, ozarilo bi se da ga imam, a ovo je bila čisto hipotetska doskočica. Izvukao sam prst van i onjušio – nije strašno. Pljunuo sam ga i vratio na sigurno. Nisam više mogao odugovlačiti, sili nagona bila premoćna. Satjerao sam joj svoj oveći kurac u guzicu. Dahtala je od boli i preplavljenosti. Nije bilo jednostavno – stražnjica joj nije bila nikada krštena na taj način. Bio sam prvi kojemu je dozvolila da joj raskrči čmar, previjala se i uzdisala – vješto se nabijala na njega, prvo polako, a onda sve snažnije. Nisam više mogao izdržati – navijestio sam obližnju eksploziju. Rekla je da je zalijem, da želi moje sjeme tamo gdje nikada neće isklijati. Obožavao sam njen način pričanja – perverzan i intelektualan. Bili smo goli i mrtvi, dozlaboga nesretni i udaljeni, a svoj očaj nikada nismo odagnali. Ispraznio sam se potom u nju i otišao, a ona je ostala sama, kao što je i uvijek bila.