Primio sam je za vrat i okrenuo sebi – poljubili smo se ponovo. Drugom sam joj rukom spustio hlače koliko sam mogao, imala je nešto dlačica na pizdi. Kao reakciju na to zgrabila je moj kurac koji se još nije dignuo, no bude ubrzo, mislio sam si. Rekao sam joj da mi malo pomogne. Razumjela je. Spustila se na koljena i uzela ga je u svoje ruke, male i jake ruke, ruke koje su radile.
Krenula ga je pušiti, vješto. Do sada nisam susreo niti jednu koja ga je mogla staviti u usta – ne toliko duboko. Gladio sam joj kosu i polagano joj gurao glavu sve dublje. Čulo se kako se zagrcnula par puta i ispljunula višak sline. Nastavio sam joj milovati tjeme. Prstima sam stegao njenu crnu kosu i povukao je prema sebi – nasadila se dublje grlom na moj sada već dobrano učvršćen ud. Jebao sam joj usta dok joj se oči nisu počele okreteti u glavi, vidio sam da se guši i rukama klepeta okolo. Ispustio sam je.
Primio sam je za mesnate bokove i vratio se započetom poslu, bio sam grub, namjerno grub. Želio sam da me zapamti, da me obožava, da me sa svima drugima uspoređuje.
Hlače su joj visjele obješene oko gležnjeva – kao kakva omča za vratom nesretnika. Gaće sam joj odstranio, nisu joj trebale. Pritisnuo sam je svojim tijelom uza zid – hladan i vlažan, poput njene pice. Prstima sam se igrao njenim klitorisom, nabreklim već. Kroz usta su joj izlazili oblačci rijetke pare, bilo je mrzlo vani, a njeno tijelo je drhtalo pod mojim rukama. U ovom nesmiljenom svijetu, pretpostavljam da je ovo bilo najbliže bilo kakvoj toplini i prisnosti, a ako i nije – barem je bilo iskreno.
Bili smo ovdje i bili smo sada tu, zajedno. Više od toga nije možda niti bilo moguće – povremeno tijelo na raspolaganju, beskrajno udaljeno i beskrajno strano. Drkala mi je kurac i to dobro. Rukama sam svirao po njenim rebrima – čuvala su njenu esenciju, njenu utrobu. Bili smo suprotstavljeni svijetu u našem zagrljaju. Sami, a ipak skupa. Ledena hladnoća nadolazeće zime utjerivala je studen u kosti, a jesenska melankolija bila je preuzeta ognjem strasti – tupe i mehaničke.
Zadigla je kaput i namjestila se, a ledena sablast magluštine zlokobno je promatrala. Cerila se divlje i zlostavljalaćki osuđivala. Nije bilo krivnje u meni – vjeruj te mi. Krivnju smo nadišli – zajedno! Nabio sam joj kurac do kraja, titrala je kao u epileptičkom transu. Koliko će vremena proći prije no što se raspadnemo, dezintegriramo u detalje i zaboravimo – pitao sam se. Ovaj susret je bio zaborav, dragovoljni bijeg od nas samih. Tražili smo izlaz, ali ga nismo drugačije mogli naći. Izvadio sam ga iz nje i testirao njeno strpljenje. Mazio sam joj usmine nježnim pokretima, gotovo kao da mi je bilo stalo. Nije. Stražnjicom se isprčila prema meni kao da me poziva i pita uljudno zašto sam stao – da te malo zavlačim dušo. Želiš ga? – No, no, sada ćeš ga i dobiti.
Primio sam je za mesnate bokove i vratio se započetom poslu, bio sam grub, namjerno grub. Želio sam da me zapamti, da me obožava, da me sa svima drugima uspoređuje. Jebao sam je krvnički, osjetio sam kako je vlažna, sokovi su se lijepili za moje dlake – bila je rastegnuta sada. Nakon mene mogla je primati i bernardince i žabe krastače, što se mene ticalo. Vidjelo se da nije navikla na poštenu jebačinu, noge su joj se krenule trzati. Ne ću joj još priuštiti orgazam – neka sačeka, vječno. Razrješenje nije postojalo, nije postojao niti početak niti kraj – samo vječno ponavljanje i vječna potreba. Bili smo robovi pomame. Ona i ja. Jedno sada.
