Želila me prijateljica moje kćerke

Ja sam jedan od onih koji su se rano oženili, ali isto tako jedan od onih u čijim je brakovima rano došlo do nesuglasica. Kada smo se vjenčali bio sam perspektivan i mlad stručnjak, društven, širokih pogleda i prilično zgodan. Ona je bila lijepa, ali nekako hladna, posesivna i malograđanka. Kroz nekoliko godina smo shvatili da nam ne ide i da je jedino rješenje rastava. No, dvoje djece koju sam obožavao i njeno tvrdo nepristajanje na rastavu doveli su do moje odluke da odem raditi u inozemsvo. Ženi sam jasno rekao da prema njoj ne osjćaam nikakve obveze, a da ih ni ona prema meni nema. Djeci ću (a i njoj naravno) osigurati egzistenciju, a ona neka napravi scenarij za malograđansku obitelj i sredinu. I tako samo otišao.

Za djecu i okolinu radio sam vani zbog novaca, a nas dvoje smo znali da smo uistinu razdvojeni. Dolazio sam svaka dva mjeseca radi djece i oko toga se pravila parada, ali što je – tu je. U Italiji sam se ubacio u dobru firmu i specijalizirao za projektiranje vila i obiteljskih kuća, što je bio jedan od boljih poslova u firmi. Kolege su me gledale s podsmijehom, misleći da sam protežiran zbog lijepog izgleda i šarma, znajući da je to “bossova” slabost. Istina ja sam gazdinu naklonost osjetio, ali sam pozive koje mi je upućivao, iskoristio s njegovom ženom, obilno joj nadoknađujući ono što joj je on uskraćivao. On je to shvatio i nije postavljao daljnja pitanja. Tako sam ustvari započeo dvije karijere. Onu uspješnu arhitekta i onu svojevrsnog playboya, a iskreno govoreći najčešće se dešavalo da jedna ide pod ruku s drugom. Jer,kao što svi dobro znamo o izboru projekta kuće najćešać odlučuju žene i obično sam prvo njima pokazivao nacrte. Nevjerojatno kako su oduševljene projektom i nakon koje slavljeničke zdravice brzo padale u krevet obilno nadoknađujući ono što im prezaposleni muževi nisu davali. Naravno da bi naša malograđanska idila bila savršena dolazila je ponekad i obitelj k meni u posjet. Ženi sam davao novce i vrijeme je provodila u šopingu, a ja sam djeci nastojao ispuniti svaku želju. To su bili predivni trenutci. Kasnije kada su odrasli dolazili su sami, dok je ona ostajala doma. Uvijek sam se radovao njihovim dolascima, a stan je bio prostran i tek s njima pravi. Jedno zgodom, prije nekoliko mjeseci došla je moja kći s prijateljicom i tu stvarno počinje ova priča.

Vodio sam ih obadvije u shopping, po znamenostima, navečer po restoranima i klubovima. Iako su imale tek petnaestak-šesnaestak godina svugdje su bile zapažene čime sam se ponosio, jer su obje bile stvarno lijepe. S kćeri sam imao divan odnos pun razumijevanja. Mogli smo otvoreno razgovarati o svemu i svačemu, a posebno me radovalo što je bila pametna i svjesna potrebe učenja i rada iako sam joj ja sve pružao. Ona se ponosila uspješnim i lijepim tatom, a majci je znala ponekad prebaciti opuštanje i vidljiv višak kilograma, zbog čega sam je često korio. Anita, njezina prijateljica je uvijek izgledala uplašeno i zbunjeno kad bih joj se obraćao. Kad bih ju pak pogledao ili dodirnuo, crvenila se i mucala. Nije mi trebalo dugo da shvatim da joj se sviđam, to mi je bilo simpatično, ali nisam ni pomišljao na nekakvu pustolovinu. Nemojte me pogrešno shvatiti ševio sam ja i jako mlade pičkice, možda tek koju godinu starije od nje, ali sve su one bile bogate kučkice željne karanja dok je ona bila prijateljica moje kćeri. No, ne ide sve u životu kako mi hoćemo.

Dogodilo se da mi je kći jednog jutra otputovala u susjedni gradić kod prijatelja. Dok sam još ležao u krevetu i listao neke časopise, na vratima se začulo kucanje. Ušla je Anita noseći mi kavu i doručak. Ruke su joj drhtale, a kada me je pogledala opet se zarumenila. Uplašivši se da me ne zalije kavom sam je uzeh, a da bih je ohrabrio ovlaš joj dohvatih ruku. Ona je drhtala sva vrela. Povukoh je k ležaju i ona sjedne sva izgubljena. Odjednom poče plakati. Privih je k sebi nježno u namjeri da je utješim. Osjetih da se prijanja uz mene kao pijavica. Svoje usne, očinski, spustih na njenu kosu, ali njene, vlažne i tople, osjetih kako me drhtavo ljube po prsima.

” Što je malena? Što je?”, upitah je.

” Ništa, ništa.”, mucajući je odgovorila, a zatim podigla svoj suzni pogled, čist i prelijep, kao uplašena srna i pogledala me.

” Ja vas volim. Ja vas želim. “, drhtavo je napokon izgovorila.

” O, lutko malena, pa i ja tebe volim. “, pokušao sam izvrdati mada sam bio svjestan problema. Pričao sam joj, objašnjavao, ali ona se sve više stiskala na moje grudi. I poslije svega moje kreposnosti nestade i osjetih je pod rukama onakvom kakva jest, osjetih je kao narajcanu mladu pičkicu. Naziralo se da ispod široke majice nema ništa. Male, lijepe, tek propupale sisice su se ocrtavale ispod tanke tkanine. Kad sam ju skinuo ispod vidjeh dvije najslađe breskvice koje čovjek može poželjeti i spustih usne na njih. Ljubio sam joj sisice usput joj raskopčavajući traperice. Ni ispod njih nije imala ništa doli golu kožu i njezne plave dlačice okolo tek procvjetalog pupoljka. Takvu, kao od majke rođenu, je polegoh na svoj krevet. Sve ovo me je već dobrano uzbudilo i moj se kar probudio. Kroz donji dio pidžame opirao se o njena bedra i ja mu pomogoh da se oslobodi sputavajuće tkanine. Anita je, sva usplamtjela, jecala i ljubila me naslijepo, prelazeći svojim nježnim rukama i usnama po mojim prsima i ramenima. Bila je poželjna, svježa i vrela i ja sam se jedva suzdržavao da je ne nabijem odmah na kurčinu, ali sam htio što dulje uživati, u tom lijepom, jedrom tijelu. Kada sam se napokon našao preko nje i kada je moj kar ušao u njenu šumicu, još jednom pomislih postupam li ispravno. Prstima potražih njezin procijep koji je bio sav vlažan, nabubren i vruć, ali osjetih da je to ipak uznemiruje

Stranice: First -- 1 -- 2 -- 3 -- Next → -- Last

Možda Vam se sviđaju i ove
guest
0 Komentari
Inline Feedbacks
Vidi sve komentare