Očistio sam Ivin kompjuter od virusa i crva. Dva se tjedna nije mogla spojiti na Internet. – “Vi žene nemate pojma o kompjuterima.” – rekao sam joj smijuljeći se, nadajući se da će se sada početi događati ono zbog čega sam već mjesecima tako dobar prema njoj: seks. Iva je Istranka iz Vrsara, ima kraću, glatku crvenkastu kosu i svijetlu, prozirnu put. Uvijek izgleda malo zbunjeno, ali meni je jako ženstvena i htio bih je poševiti više od ijedne cure iz naše redakcije.
Međutim, ona me gleda kao tuka, jedva mi se malo zahvaljuje na pomoći s kompjuterom i priča nešto o tekstu koji treba napisati. Tek što sam zaustio da joj kažem – “Ali Iva, kad bi znala koliko mi se sviđaš…”, netko pozvoni na vrata: triput kratko, dvaput dugo. Ona pretrne: “Isuse, pa to je Marko!!” Prvi puta čujem od nje neko muško ime. Pa zar nije slobodna kao ptičica?
“Molim te, Vedrane, skloni se u kuhinju i kad ga uvedem u sobu, izađi van.”
“Ali zašto, pa tko ti je Marko?” – govorim ja u panici. – “Marko je moj dečko, jako je agresivan i ljubomoran, poludjet će ako te vidi!” – šapće usplahireno, gurajući me prema zamračenoj kuhinji. – “Ma kakav dečko, što govoriš, a što je s nama??” Ona me ni ne sluša, nego me ugurava u kuhinju, a zvono opet zvoni: triput kratko, dvaput dugo.
Čučim kao majmun u kuhinji dok slušam kako u hodniku ona dočekuje Marka. Čuje se mljaskavi zvuk poljupca, pa onda muški glas. Marko! Zaboga, pa to je Marko Ivančević, naš dopisnik iz Splita!? Jebote, pa taj oženjeni kreten ševi i MOJU Ivu!?? Iz hodnika dopire štropot. To se, uz kikotanje, njih dvoje sjurilo prema sobi. On hropće: – “Sad ću te tako pojebati da ćeš svisnuti.” Čujem i nju. – “Macane moj, da znaš što ću ti raditi!”
Bradonja u akciji
Isuse i Marijo, mjesecima se muvam oko nje i ne da mi da je pipnem, a jebe se s ovim krupnim bradatim idiotom koji ima ženu i troje djece!! I ja se odlučih skutriti u kuhinji i slušati što će se događati u dnevnoj sobi, gdje sam do prije 10 minuta popravljao Ivin kompjuter (koji sam ja naivac!).
Čujem kako prtljaju po sobi. Mislim da se užurbano svlače. Frajeru je očito prigustilo, jer gunđa trgajući odjeću s nje. A ona ima tijelo vrijedno milijun eura, meko mliječno bijelo meso bez mrljice ili suvišne dlačice.
Krevet u dnevnoj sobi nalazi se točno nasuprot kuhinje. Mogu virkati kroz vrata koja vode iz kuhinje u sobu, ali i otpozadi, kroz vrata koja vezuju sobu s hodnikom. Bijesan sam i ogorčen što sam nemoćan svjedok Ivine ševe, ali sam i uzbuđen, kara mi kuca na vrata šlica. Na vršcima prstiju dopirem do stražnjih vrata sobe, ali nažalost vidim samo stražnji dio kadra: dva para nogu i njegovo dupe. Njihove noge u paralelnom su rasporedu: jedna njena, dvije njegove, jedna njena. Jebat će je zguza. Po kretnjama shvaćam da upravo ulazi u nju. Njene se potkoljenice malo razmiču. Vidim njene prste kako zahvaćaju njegov desni (meni bliži) guz. Jebačina je počela, a ja pizdim što nisam na njegovom mjestu. Vraćam se do kuhinjskih vrata. Čučim i virim. U vidokrugu se pojavljuju njihove ruke i glave. Pomiču se naprijed-natrag. Glave su im priljubljene, njena zdesna, njegova s lijeva. Žvali je dok je jebe. Jezici im titraju gore-dolje. Stenju, odlično im je. Bože, kakav sretnik, mislim si. Tako joj uvaljuje kitu (očito!) da se oboje pomiču u velikim amplitudama. Kad otklize prema naprijed, vidim i kako joj muze sisu. Prokletnik! Dok ih gledam, kurac mi sam pokušava otvoriti patentni zatvarač.