Istinita priča o sestrama blizankinjama iz Osijeka, mislim da je potpuno jasno svakome tko čita ove pričice kako su mnoge od njih izdanak plodne mašte pojedinih masturbatora i golobradih srednjoškolaca. Naravno, nikoga ne vrijeđam, štoviše, smatram kako je dobru erotsku priču vrlo teško napisati i zato skidam kapu pred nadarenim i maštovitim autorima uzbudljivih redaka na ovom sajtu.
Nikada nisam imao volje utipkati neku svoju dogodovštinu, no moja djevojka je sasvim slučajno, uz pomoć svima nam poznate tražilice, otkrila ovu stranicu (osobno sam za stranicu znao i prije i mogu reći da je za svaku pohvalu) i misleći kako ne znam za nju, ispričala kako je pronašla simpatičnu stranicu gdje razni ljudi pišu erotske pričice, te je izrazila želju da nas dvoje istipkamo neku našu dogodovštinu.
Od njene strane sam zamoljen da otipkam uvod, no ostatak priče željela je posložiti i istipkati ona sama.
Da vam govorimo kako je naša priča istinita, bilo bi suviše glupo. Naravno da neki od vas misle kako ne postoje ljudi čiji je seksualni život i više nego uzbudljiv, no kako kaže moja ljepša polovica, to nije moj i njezin problem problem.
E, to je sve od mene. Ponovno napominjem kao je ostatak teksta njenih prstiju djelo.Imena stvarnih osoba su izmišljena radi anonimnosti.
Pozdrav.
Da postoje drkađije koje izvana zrače iskustvom i neodoljivom seksualnom privlačnošću, mnogim je ženama poznato. Meni, koja sam se već znojila na trećoj godini studija takvo razmišljenje nije dolazilo u obzir. Otprilike, mislila sam da znam što mogu očekivati od pojedinih frajera, a što ne mogu. Ljubav mog života dao mi je do znanja da se uči do kraja života i kao nije dobro donositi preuranjene zaključke. Svaka od mojih kolegica sa faksa trudila se ponajviše upisati narednu godinu ne bi li vidjela novodolazeće dlakave guze kako smo zvale brucoše na našem fakultetu. Osijek je dosadan grad, iako se mnogi neće složiti sa mnom i nikad nije bio plodno tlo na kojem uspijeva uzbudljivost. Quit je barem za mene uspio posijati sjeme uzbudljivosti po ispucalom i monotonom gradskom pločniku Osijeka.
Iako je rat već odavno završio Maia (moja sestra) i ja smo se tek 2002. godine vratile u Osijek. Roditelji su nastavili živjeti u Munchenu zbog dobrih radnih mjesta i velikih prihoda, a nas dvije (brat je ostao u Njemačkoj), više zbog nostalgije nego zbog isplativosti odlučile smo studirati u Osijeku. Da vam zagolicam maštu odmah ću vam reći kako smo Maia i ja intime još od djetinjstva. I ona i ja saznale smo što je to orgazam zahvaljujući jedna drugoj i dječjoj znatiželji. Sličan odnos brižljivo njegujemo i danas, a zahvaljujući tome što smo bile dovoljne jedna drugoj, odrastale smo sa dozom skeptičnosti prema xy kromosomu. No, svim predrasudama kad-tad dođe kraj ako čovjek ima sreće, a njezina i moja sreća bili su naši roditelji i njihova lova. Zahvaljujući novcu, roditeljima i osjećaju krivnje kako ne posvećuju dovoljno vremena svojoj djeci, Maia, brat i ja, proputovale smo pola svijeta na potplatama roditeljskog iskupljenja. Da krenem na stvar, Maia i ja poševile smo se na svakom putovanju. Ne samo poševile već ševile. Svoje postupke opravdavale smo prolaznošću ljudske ljepote, a iskreno nismo vjerovale niti u rajske vrtove. Preko nas dvije su prošli Norvežani, Bugari, Francuzi, Španjolci, Srbi, Maltažani, Tunižani, Egipćani, Južno Afrikanci itd. Samo da kažem ako ovo čita koja žena – egipćeni smrde za poludit. Nas dvije smo blizanke, iako uopće ne sličimo jedna drugoj. Maia je oduvijek kratko ošišana brineta, ponosna vlasnica dviju silikonskih petica i dugih nogu dok mene krasi duga plava kosa i guza za poludit. Kao klinka mrzila sam svoje dupe, smatrajući kako je preveliko, no kad muškarci počnu iza vas udarati glavama o pločnike, postajete svijesni svojih atributa. I da, zamjetljiva je razlika između Maie i mene u visini. Ona 189, a ja 178 centimetara.
