Ja i ćerka smo se pojebali ćutke dok je mali Leo spavao
-Oče, ja ne mogu više sa njim, nemoguće je, on je postao životinja. Ne mogu mu više ni ime pomenuti. Ponižava me, zapostavlja, maltretira, provocira i vrijeđa, nema života sa njim. Vrhunac je bio kad je rekao da Leo nije njegovo dijete, umjesto da se radujemo prvom rođendanu, on nam tako priredi. A kunem ti se oče, svim na svijetu da mi je on bio prvi i jedini muškarac. Znao je on to, ali majmun nije sposoban za zajednicu, brak i obaveze. Primaš li nas u kuću, reci odmah i slobodno, ako ne primaš, odosmo do Centra za socijalni rad, govorila mi je kroz plač moja Ivona, dvadesetdvogodišnja ćerka, koju sam cijeli život mazio i pazio kao kap vode na dlanu.
-Ne brini mila moja, ovo je i tvoja kuća, uđite, raskomotite se i smjestite gdje vam je volja. Pa vidite da ima pet praznih soba. Možete gore u potkrovlje imate super namješten stan sa kupatilom, po volji vam i dole u prizemlju, rekoh Ivoni.
Ja sam Mitar, srednjoškolski profesor geografije, raspust, veliki ljetni raspust samo što nije počeo. Još pola sedmice , sjednica nastavničkog, podjela svjedočanstava i to je to. Moja supruga Milica, vječito nezadovoljna svim i svačim nakon stečaja preduzeća nije željela kao diplomirana hemičarka da pokuša raditi u školi, pravdajući se lošim živcima i otišla je u Dansku. Ni manje ni više nego u Dansku. A i neka je.
Počeli smo nervirati jedno drugo, izbjegavala me je, seks joj je bio zamoran sa nepunih pedeset godina na plećima. A ja sam ove godine slavio jubilarnih 50.
Dobro sam izgledao, 180 visok, širokih ramena, sa utegnutim stomakom, tek po kojom sijedom dlakom na glavi i buzdovanom među nogama. Znale su to neke moje koleginice u školi, dvije sa u posljednje vrijeme redovno snabdijevao. Jedna je bila samo pet godina starija od moje Ivone.
Ivona je bila lijepa na majku, a imala je moju narav. Lijepog lica, lijepog tijela, malo povećih sisa, koje su mamile uzdah i guze, kao izvajane.
-Gore nam je bolje, jer bismo bili za nijansu slobodniji, ne bi skakali ako Leo plače da ti ne smeta, a ni ja ne bih morala biti skopčana do grla. A dole, dole je kuhinja, dole bi bilo praktičnije, vidjeću, odlučiću.
Hvala ti mili moj što imaš razumijevanje za moje probleme, govorila je uvijek povučena i skromna Ivona.
-Ivona, ne smeta mi dječiji plač, Leo je dobar i nećemo mu dati razloga da zaplače, a ne smeta mi ni tvoja ljetna varijanta oblačenja, pa odrasli smo i svoji smo, rekao sam joj , privio i poljubio u kosu i osjetio pozamašnu sisu na svojim grudima.
-Dole je veš-mašina, i bojler u kupatilu je od 80 litara, bolje je da eskiviramo stepenice. Postaviću ti jedan televizor dole u sobi u koju se odlučiš, rekoh i moja Ivona prihvati prijedlog.
Došao je ljetni raspust, ljeto je bilo prelijepo. Slobodno vrijeme upražnjavao sam vozeći bicikl kroz nepregledna polja i šume koja su sezala iza kuće. U kući i u prostranom dvorištu sa okruglim bazenčićem sam uglavnom bio u laganom šorcu i majici. Leo se navikao na mene, tako da je Ivona mogla ponekad i da se odvoji od kuće, da se odveze u grad. Govorio sam joj diskretno da izađe, ali da otvori četvero očiju, jer bi ju slomio još jedan neuspjeh. Znala je to i bila je opasana debelim barijerama. Znao sam da u njenom životu nema muška, a i ja sam već 20 dana po završetku škole apstinirao. No, upražnjavao sam svoje seksualne potrebe gledajući sočne porniće i čitajući priče i masturbiranjem. Volio sam izdrkati negdje na neformalnom mjestu, pa čak i u dnevnom boravku.