Kuma Slavica je imala reputaciju prilično vesele ženske… Osobno znam nekoliko muškaraca s kojima je prevarila kuma Mirka. On je sve znao, ali se nisu razveli. Držali su ih Ivana i Antun, njihova djeca. Kuma Slavica je prosječan komad ženske, ali joj stvarno iz očiju viri ona stvar. Plava kovrčava kosa srednje dužine, izražajne crte lica, niska, srednje velikih sisa i malo naglašenije stražnjice, u tim godinama prilično vitka (49, da vas uputim)…
Kuma Slavica je vrlo glasna i puno priča… Kuma Slavica mi je išla na kurac… Ovog puta – doslovno
Nemam pojma kako, zašto i gdje… Ali netko je nekome bio kum, pa smo se tako međusobno zvali. Iako očito nismo bili neki bliski kumovi, jer bih znao. Nije važno…
Prije nekoliko godina “kumovi” su započeli graditi još jednu kuću za Antuna… Slučaj je htio da se njihovo gradilište nalazi točno preko puta našeg (da, i mi smo gradili još jedan objekt). Uglavnom, ljeto je, početak srpnja, i prilično je vruće. Učvršćujući tko zna kad i gdje započeto kumstvo, dogovorili smo se za uzajamno pomaganje, no nekako se više radilo kod njih… Kuma Slavica je s mojom starom uglavnom kuhala, a mi smo radili… Raznorazni majstori su odmah bacili oko na kumu, koja je nerijetko trčkarala uokolo u kratkim lanenim hlačicama… Moram priznati da je do tad uopće nisam smatrao nekom seksi ženskom… Bili su mi smiješni njihovi komentari kad ih ne bi čuo kum Mirko… Ali, kako su dani prolazili, sve sam češće potajno bacao pogled na njenu guzu i noge… Posebno me čudilo to što sam sve više osjećao uzbuđenje na njenu, godinama malo nagužvanu kožu na nogama ispod guze… Ali me u stvarnost uvijek vraćao onaj osjećaj grizodušja, “ma neee…”. Ubrzo sam otkrio da je bio lažan…
Bio je radni dan, kuća taman sazidana, ali ne i završena i trebalo je očistiti sav višak materijala, daske i ostalo sa gradilišta… Naša gradilišta bila su zadnja u ulici, koja je niknula usred brojnih livada i polja nadomak Zagreba… Kako nisam imao pametnijeg posla, ponudio sam se za posao… Poslijepodne je, vruće ko vrag, imam samo kratke hlače i majicu bez rukava… Radio sam neko vrijeme i baš sam iza kuće, kad začujem da netko dolazi autom… Bila je to kuma Slavica…
– “O, pa ti si stvarno vrijedan…” i ostale gluposti, “došla sam zaliti deku, budem ti ja pomogla, Mirko nešto prčka doma, kako je danas vruće…” bla-bla… Fakat je bila naporna… Ipak sam je šacao dok je u rukama vrtila crijevo s vodom, okretala ga je kao da se igra s najvećom kurčinom na svijetu… Naravno, crvene lanene hlačice i uska majica bez rukava, na nogama tenisice… Stalno nešto trkelja tamo gore… Odjednom se prodere
– “jooooooj, pošpricala sam se cijela…” Fakat, jasno joj vidim bradavice koje se ocrtavaju ispod mokre majice… Stvrdnuo mi se k’o kamen… Spušta se niz stepenice, gasi vodu i zove me iznutra… Ulazim u polumrak tek sazidanog objekta,
– “čuj, daj mi posudi svoju majicu, ti si ipak dečko, a moja je skroz mokra…”. Ugledam je okrenutu leđima, bez majice… Progutam slinu, osjetim još veću toplinu među nogama… Skinem majicu i pružim joj…