Mom drugu Mili djed je otac

Evo jedne zanimljive, a tačne ispovijesti. Doznao sam je od mog drugara Milete, bili smo u vojsci negdje u središnjoj Bosni.

Lijepo jesenje vrijeme, sunce baš prija, a ja i Mileta raspoređeni na stražu. Čuvamo nekakav objekat ispod zemlje. Procijenili smo da nas niko ne vidi, da nam ne može ugroziti dužnost i nađosmo se na pola puta između stražarskih kućica. Prostrli smo ispod sebe šatorsko krilo, zapalili po cigaretu i onda mi Mileta razveze svoju priču.

-Znaš li da je meni moj djed otac, upita me?
-Kako ću znati, a pravo da ti kažem i ne vjerujem ti.
-E vjerovaćeš kad ti ovo ispričam.
-Ti znaš da sam ja iz planinskog dijela istočne Srbije, tamo prema Bugarskoj. Moji su se uvijek bavili stočarstvom i sječom drva. Moj djed je imao dvojicu sinova, mojih ujakova , ali oni su mi ujedno i braća i moju majku. Kćerku. Majka je najstarija. I udala se mlada, rano, za momka iz susjednog sela, isto je bio stočar. Bili su u braku godinu i više, majka nikako da ostane trudna. Ne vrijede ni planinske travke, ni voda, ni vazduh, ni nikakvo gatanje.

Onda dođe jedna baba iz drugog sela, djed ju je dobro platio da nešto ugata, kažu da ona to zna. Donijela je mojoj majci nekakve travke da stavi pod jastuk, napitak koji će popiti i rekla joj da se prije spavanja dobro pripremi. Da isprazni mjehur, da spava bez gaćica i da pod glavu stavi nekoliko travki. I da posebno zapamti koga će prvo od muških usanjati.

Majka je svom mužu rekla da ide kod svojih , da treba pomoći svojoj majci i ocu vezano za spremanje sira i kajmaka za prodaju i da će ostati tri dana i tri noći. Njen muž, čovjek koji se vodi da mi je otac, a nije, po imenu Stojan je isprati, posla po njoj litru rakije i teglicu meda za miloštu. Ustvari sve je to bio dogovor maminih roditelja da ona dođe k njima, da se susretne sa tom staricom i da pokušaju da joj pomognu.

Ujutro je ta baba, a i ona je zanoćila kod mojih, pred svima upitala majku kako je spavala, je li išta sanjala.
-Dobro sam spavala, odmorila sam se, i lijepo sam sanjala.
-Sjećaš li se snova, draga moja,upita starica?
-Sjećam.
-Pa koga si od muškije glava prvo usnila?
-Majka, ne znajući o čemu se radi, pogleda prema ocu i reče, sanjala sam oca, i to da svira frulu.

Svi se zgledaše, starica reče, eto sad znate šta treba raditi, ja moram svojoj kući i uputi se na istok.

-Meni ništa nije jasno, reče majka.
-Ćuti sve ću ti ja sad objasniti, reče joj njena majka, a mojka baba. Idemo vani do potoka odnijeti veš, sve ću ti ispričati.
-Kćeri moja, voliš li ti svog muža Stojana?
-Volim nano.
-Da li želiš da rodiš dijete?
-Naravno da želim.
-Ali ako do zime ne zatrudniš on će te vratiti kući, on želi nasljedstvo.
-Jasno mi je nano.
-Ova stara misli da je do njega problem, učinila je to što je učinila, ti si sanjala svoga oca, a on je sad čovjek u najboljoj snazi. Tek mu četrdeset i koja. On tebe voli isto kao i ja. I on sad ima dužnost da ti pomogne, da ti spasi brak, da rodiš.

-Kako će mi tata pomoći?
-Ništa se ti ne sekiraj, on to sve zna, ti samo vjeruj u to što sam ti ispričala, reče joj majka i poljubi je u obraz , pa u kosu.