U našoj maloj pošti smo dobili novu poštaricu. Ja ju nisam vidio, još, ali sam čuo, već, raznorazne priče kako to već ide u malim sredinama. Od provjerenih izvora, naravno. Uglavnom Maša je radila već tri tjedna kad sam ja prvi put otišao na poštu.
I odmah se iznenadio, mislim, bila je predivna. Kratko ošišana, našminkana i jako dobro građena, a vjerojatno je i to bio razlog govorkanju ove previše konzervativne sredine. Pogotovo žena u njoj. Upoznali smo se i pokupio sam svoju poštu, te sam krenuo prema izlazu, kad me je pozvala:
– Može jedno pitanje?
– Naravno.. -rekao sam kad sam se okrenuo- O čemu se radi?
– Paa…vidim da smo približno istih godina, a interesira me kamo se može ovdje izaći ili negdje popiti piće da nitko ne zuri?
– Hahahahaha… -nasmijao sam se glasno- Kao prvo, pošto smo istih godina, ne moraš mi govoriti ‘Vi’, a kao drugo…takvog mjesta ovdje nema. Mislim da si vidjela u koju si sredinu došla…
– Ahhhh… -uzdahnula je razočarano, a onda sa smješkom dodala- No barem ti nisi zurio i odmjeravao me kao da sam komad mesa u izlogu.
Sad sam doslovno prasnuo u smijeh, a i ona isto, te smo se tako smijali neko vrijeme, a onda sam joj rekao:
– Da samo znaš kako su te žene u mjestu etiketirale…
– Da? Kako ako nije tajna?
– Hmmm…nisam tračerica i onaj koji prenosi rekla kazala izjave, ali dosta toga je neprimjereno za izgovoriti.
Vidio sam da joj je neka sjeta prošla preko očiju, a onda je slagla ramenima i pitala me:
– Imaš malo vremena? Skuhat ću kavu, pa da popijem u društvu, ako se ne bojiš tih glasina, naravno… -dodala je uz široki osmijeh.
– Naravno da ne… -rekoh i ja uz osmijeh- I ja sam u toj kategoriji…
Kad je skuhala kavu sjeli smo u mali ured iza šaltera i pijuckali kavu, te razgovarali o njoj, meni, ovom mjestu i drugim stvarima. Tako sam saznao da ima dvoje djece, razvedena, rođena i odrasla u Njemačkoj, vratila se ovdje, jer su joj starci ovdje u mirovini, a i čuvaju joj klince. I u Njemačkoj je radila u pošti, tako da je to bio samo nastavak, a do prije mjesec dana je radila u velikom gradu, te je tražila premještaj, i evo, sad je tu. A ona je saznala da ja nisam u braku, da sam stariji od nje godinu dana i da, kao što se i vidi nemam baš neke bračne prilike za to.
Nakon skoro sat vremena razgovora me je pozvala kod sebe na večeru, a živjela je van mjesta u jednoj manjoj kući, koju je unajmila. Znao sam gdje je to i dogovorili smo se za sedam navečer.
U minutu do sedam sam parkirao ispred njene kuće i pozvonio. Otvorila je vrata i sa širokim osmijehom me pozvala unutra. Predao sam joj cvijeće, bocu vina i veliku čokoladu, te ju odmjerio kad mi je okrenula leđa. Vitko tijelo u jednostavnoj haljini i iste takve noge u tamnim čarapama i malim potpeticama naglašavali su samamnu guzu dok je hodala ispred mene. Ušli smo u blagavaonu gdje je bio složen stol. Miris iz kuhinje je bio zamaman i dao sam joj kompliment da bi po mirisu slobodno mogla promijeniti profesiju. Samo se je nasmijala i rekla mi da se smjestim.
Kad sam sjeo razgledavao sam po sobi i vidio slike nje sa jednom curicom i dečkićem, pa sam zaključio da su joj to klinci, a bili su dosta i slični. U taj tren je donijela hranu, a meni je rekla da otvorim bocu vina, crnog, jer je samo to pila. Kad sam probao hranu bio sam oduševljen i ponovio sam joj da slobodno može promijeniti zanimanje. Ona se je samo zacrvenila, ali to je moglo biti i od vina. Večera je protekla u razgovoru i ugodnom druženju. Saznali smo da imamo dosta toga zajedničkog, tj da volimo iste stvari, a kad smo se smjestili na trosjed i nastavili razgovor pijuckajući vino, ona se je malo i opustila, te me u jednom trenutku zagrlila i poljubila. Uzvratio sam poljubac i počeo joj milovati leđa, a ona me je počela ljubiti još žešće, a u jednom trenu me je i ugrizla za usnicu, ali nisam reagirao.
